Svemirski teleskop Hubble otkrio je kisik u mineralima na Mjesecu koji bi budući istraživači mogli koristiti za disanje, za stvaranje električne struje, te kao gorivo za rakete. Znanstvenici kažu da će im to otkriće pomoći u određivanju bi li količine kisika dostupne u tlu Mjeseca bile dovoljne za uporabu nekim budućim astronautima.
Orbitirajući opservatorij Hubble uobičajeno je usmjeren ka ekstremno udaljenim područjima svemira. No, tijekom nekoliko dana u kolovozu, NASA ga je usmjerila prema Mjesecu, kako bi instrumenti osmotrili područja gdje su ranih sedamdesetih sletile misije Spollo 15 i 17, kao i jedan udarni krater, promjera 45 kilometara, na ravnici koju astronauti nisu nikada obišli. Misije Apollo donijele su na Zemlju uzorke stijena s mineralom ilmenitom, koji sadrži kisik.
Planetolog Mark Robinson sa Sveučilišta Northwestern, kraj Chicaga, kaže da planeri budućih misija na Mjesec žele znati sadrži li ta ravnica Mjeseca jednako bogate količine ilmenita. "Svi minerali koji se nalaze na Mjesecu sadrže kisik. Ilmenit je, međutim, poseban po tome što ga je relativno lako razložiti da bi se iz njega izvukao kisik".
Teleskop Hubble je bio usmjeren ka tim područjima površine Mjeseca stoga što njegova kamera ima filtere koji joj omogućuju registriranje u dva dijela spektra ultraljubičastog svjetla i registriranje minerala u kori Mjeseca pomoću reflektiranja njihovih boja u tom dijelu svjetlosnog spektra.
Gospodin Robinson uspoređuje takvo snimanje sa sunčanim naočalama, koje filtriraju određene valne dužine svjetlosti, sok druge propuštaju do oka. " I tako, stavljanjem tih svojevrsnih 'sunčanih naočala' u različitim trenucima na leće teleskopa Hubble, uspjeli smo dobiti crno-bijele prikaze različitih valnih dužina koje možemo koristiti za razlikovanje vrlo blagih nijansi boja na površini Mjeseca".
Mark Robinson i znanstvenici s drugih sveučilišta, kao i iz NASA-e, koriste uzorke stijena koje su donijeli astronauti iz misija Apollo za kalibriranje reflektirane svjetlosti koju je Hubble registrirao na mjestima slijetanja misija Apollo. Tada se taj nalaz uspoređuje sa svjetlošću reflektiranom iz područja kratera kako bi se odredilo koliko ilmenita, bogatog kisikom, ima na tom području. NASA-ina znanstvenica Jennifer Wiseman dio je tog projekta. "Buduće ekspedicije ljudi na Mjesec mogle bi imati koristi od ovih nalaza i istraživanja jer bi im bili dostupni resursi na samom mjestu gdje bi se nalazili, umjesto da trebaju, recimo, nositi čitav svoj sustav za održavanje života sa sobom cijelo vrijeme. To je vrlo važan korak u pripremi izvedivih programa istraživanja Mjeseca".
NASA se sprema obnoviti istraživanja Mjeseca počevši s lansiranjem 2008. godine satelita, nazvanog Lunar Reconnaisance Orbiter, prvog od nekoliko robotskih misija koje će dovesti do misije s ljudskom posadom 2018. godine. Čitav će program, kako kaže NASA, znanstvenicima pomoći da ustvrde kako su nastali Mjesec, Zemlja, te drugi planeti, a poslužit će i kao temelj kasnijih istraživanja Marsa.