Internet je na revolucionarni način izmijenio živote ljudi, dovevši čitav svijet praktički na dohvat ruke. Nažalost, i svakog od nas je doveo na dohvat ruke onima čije se nakane ne bi mogle nazvati ni dobrima, niti zakonitima. Mnogi kriminalci samo čekaju priliku za svoje slijedeće nedjelo, a prosječni korisnici kompjutera često im to i ne znajući olakšavaju.
Svaki puta kada uključite svoj kompjuter i priključite se na Internet – kako kažu stručnjaci – postajete potencijalna žrtva kibernetskog zločina. Protiv takvih zločina, između ostalih, bori se i skupina dobrovoljaca okupljena u Centar za internetski kriminal, kojemu je na čelu Marc Sachs. "Za kriminalce, Internet je idealno tlo: gotovo potpuno anonimni svijet, bez kontrole i nadzora, savršene prilike za zločinačke djelatnosti".
Dan Larkin čelnik je odjela za probleme na Internetu u Saveznom istražnom uredu, FBI-ju. Boreći se svakodnevno s internetskim kriminalom, on kaže da je svijet kibernetskog zločina podjednako i globalan i vrlo raznolik. "Velik dio zločinačke aktivnosti na internetu potječe iz zapadnoafričkih zemalja, istočne Europe, Rusije, te nekih azijskih i južnoameričkih zemalja".
Kibernetske zločinačke bande – podjednako one u Sjedinjenim Državama, kao i drugdje u svijetu – bave se krađama identiteta, piratizacijom intelektualnog vlasništva, seksualnim zločinima, prijevarama, upadima u kompjuterske mreže, slanjem masovnih količina neželjene elektroničke pošte, odnosno spama, i svim drugim nezakonitim aktivnostima koje se uopće može izvesti u kibernetskom prostoru.
No, njihovim aktivnostima potpuno nehotice i ne znajući pomažu i obični korisnici kompjutera, kaže Marc Sachs: "Milijuni korisnika ne održavaju softver na svojim kompjuterima najsvježijim, niti ga štite od virusa, a s raznih websajtova 'downloadaju' programe za koje često ne znaju što sve rade".
Stručnjaci kažu da kriminalci upravo na to i računaju. Kada korisnici kompjutera ne obnavljaju softver najnovijim sigurnosnim dodacima, ili ne koriste zaštitu od 'virusa' i 'crva', njihovi kompjuteri mogu pomoći u daljnjem širenju tih istih 'virusa' i 'crva'. "Dok je vaš kućni kompjuter uključen i, kako se vama čini, ne radi ništa drugo nego troši malo struje, on ustvari šalje tisuće elektroničkih poruka, pobuđen nekim ranije 'skinutim' virusom. Vi niti ne znate da se to događa".
Neke od spam poruka koje se nađu u elektroničkoj pošti pokušavaju navesti korisnike da kliknu mišem na određeni dio poruke, što ga odvede na neki websajt, ili da otvori dodatak poruke. To se zove 'fišing', a kriminalci se njime služe da priključe i taj kompjuter svojim mrežama za daljnje slanje poruka ili da se dokopaju identiteta korisnika kompjutera. Ovo potonje predstavlja lavovski dio kibernetskih zločina, a neki od najpoznatijih slučajeva vezani su uz krađe identifikacijskih podataka iz velikih baza podataka korporacija. Ali, niti kućni kompjuteri nisu sigurni pred takvim upadima.
Kućni korisnici mogu – bilo klikom na neki websajt ili otvaranjem dodatka u elektroničkoj poruci – u svoj kompjuter pustiti takozvanog 'Trojana', softver koji je sposoban ukrasti informacije s kompjutera. Recimo, "Keylogger" – kako se zove jedan od takvih programa – registrira svaki pritisak na tipkovnicu, dakle očitava, primjerice, brojeve bankovnih računa ili kreditnih kartica koje korisnik upiše na kompjuter. Stručnjaci iz policija mnogih zemalja svijeta bave se progonom i spriječavanjem kibernetskih zločina, jednako kao i mnoge privatne organizacije, poput ranije spomenutog Centra za internetski kriminal. No, i svaki vlasnik kompjutera može učiniti mnogo – obnavljanjem programa na svom kompjuteru najnovijim sigurnosnim dodacima, korištenjem posebnih programa za zaštitu od virusa ili čak i hardverskom zaštitom od upada s interneta.