Nakon uragana Katrina, u američkim se medijima moglo pročitati da je New Orleans utonuo u potpun kaos. Moglo se čuti da su lokalne kriminalne bande krenule u pravu kampanju ubijanja i silovanja, protiv bespomoćnog građanstva. Gradonačelnik New Orleansa izjavio je također da je u uraganu i nakon njega – prvenstveno zbog slabe reakcije vlasti – život izgubilo oko deset tisuća ljudi. Mjesec dana nakon ove tragedije, očito je da su mnoga medijska izvješća o nasilju bila temeljena na glasinama, od koji je većina bila ili preuveličana ili potpuno netočna.
U kaosu koji je nastupio nakon uragana, posebno su bile upečatljive glasine koje su se širile s dvije lokacije – gradskog nogometnog stadiona i konvencijskog centra. Na njima su bili smješteni deseci tisuća stanovnika New Orleansa koji nisu na vrijeme evakuirani iz grada. Čule su se glasine o bandama koje ubijaju i siluju. Posebno je zapamćena priča da je u jednom od javnih nužnika na stadionu pronađeno tijelo sedmogodišnje djevojčice prerezana grla. Bilo je i tvrdnji da je od gladi, žeđi i pomanjkanja lijekova umrlo na stotine građana, a da su njihova tijela nabacana u podrumu stadiona.
'Siluju bebe, siluju žene, ubijaju ljude' – Amerikanci su tih tragičnih dana iz New Orleansa često imali prilike čuti ovakva svjedočanstva. Neki gradski dužnosnici ponavili su ih i u svojim izjavama za medije. Među njima je bio i gradonačelnik New Orleansa, Ray Negin.
"Ljudi su već pet dana na stadionu, leševi svuda oko njih, gledaju kako huligani ubijaju ljude, siluju… "
Neke od tih – kako se pokazalo nepotvrđenih izjava – američki su mediji prenijeli kao činjenice, kao istinu. Mjesec dana nakon uragana – pokazalo se da većina izvješća o masovnom nasilju u New Orleansu nije bila točna. Prema službenoj istrazi, na gradskom stadionu se u pet dana nije dogodilo niti jedno ubojstvo, dok je u Konvencijskom centru zabilježeno jedno. Čekajući na pomoć, na stadionu je preminulo deset osoba, a u Konvencijskom centru – četiri. Izvješća o navodnim silovanjima provjerena su i pokazalo se da su bila netočna. Pukovnik nacionalne garde Louisiane, Jacqus Thobodeaux bio je na ove dvije lokacije svih pet dana humanitarne krize, neposredno nakon uragana.
"Čuo sam glasine o silovanjima i ubojstvima i na jednoj i na drugoj lokaciji. Ja sam međutim bio tamo, i mogu vam reći da su te glasine netočne, te se stvari nisu dogodile."
Kako se dogodilo da su glasine bile prenesene u medijima kao da se radi o istinitim činjenicama? - upitali smo Stephena Hessa, stručnjaka za medije iz Instituta Brookings ovdje u Washingtonu.
"U ovakvoj situaciji – radilo se o prirodnoj katastrofi ili nekoj krizi koju je uzrokovao čovjek – novinari se poput padobranaca 'spuštaju' na kriznu lokaciju. Pogotovo je to slučaj danas, u dobu globalne televizije. Ti novinari, jasno, ne poznaju mjesto u koje su došli, a rokovi su im vrlo kratki, brzo se moraju javiti svojoj redakciji i izaći pred kamere. Rade u teškim uvjetima. I, onda, oni jasno pokupe izjave od raznih ljudi, pa se tu nađe i glasina. U najboljem slučaju, oni ih provjere, a nekad očito i ne… "
A provjera informacija u ovoj je slučaju bila posebno težak zadatak: grad je većinom bio poplavljen, telefoni nisu radili…Stephen Hess ipak smatra da su mediji - općenito gledano i bez obzira na pogreške - vjerno prikazali svu tragičnost događaja u New Orleansu.
