Iduća dva radna tjedna, ako ne i duže, u haaškoj ćemo se sudnici naslušati interesantnih detalja: to je vrijeme, naime, potrebno za davanje iskaza svjedoka, ujedno i haaškoga optuženika, Vojislava Šešelja. Milošević je zatražio 20 radnih sati, koliko će trebati za protuispitivanje i dodatne upite.
A da se po jutru dan poznaje i da će u sudnici biti zaista dinamično pobrinuo se svjedok ustvrdivši da je njegova stranka jedina zastupala ideju velike Srbije: «srpska radikalna stranka jedina je srpska politička partija koja zagovara ovu ideju».
Šešeljeva velika Srbija s granicama na potezu Karlobag – Karlovac – Virovitica trebala je biti država sa svim srpskim zemljama okupljajući glavninu srpskog naroda bez obzira na vjeru, gdje bi, opisao je svjedok, «u bratstvu i jedinstvu živjeli Srbi pravoslavci, katolici, muslimani, protestanti i ateisti».
Socijalisti su imali drugi cilj, očuvanje Jugoslavije, Milošević se nikada nije zalagao za veliku Srbiju, pojasnio je na upit predsjedavajućeg suca svjedok. Radikali su jedini ostali dosljedni ovom cilju, nakratko je s idejom velike Srbije izlazio Draškovićev Srpski pokret obnove, no Drašković je odustao, smatra svjedok, «kada je 1991. došao pod kontrolu američkog veleposlanika Warrena Zimmermana».
Odvjetnik Milošević je htio dati opis Šešeljeve stranke – i dobio je odgovor da se radi o izrazito demokratskom usmjerenju radikala s naglaskom na pravnoj državi i punom uvažavanju manjinskih prava.
Nadalje, što se tiče Kosova, kome je bio posvećen prvi dan svjedočenja, optužnica je pogriješila, jer, ustvrdio je svjedok: «Tada sam bio potpredsjednik srpske vlade i mogu ovdje posvjedočiti da nikakvog zločinačkog pothvata nije bilo; na sve smo načine pokušavali naći mirno rješenje kosovskog probema i izbjeći NATO-vu agresiju», ispričao je Šešelj ističući kako je, obzirom na funkciju, bio odlično upoznat s kosovskim zbivanjima.
Šešeljevo čitanje kosovskih događanja je sljedeće: za rat nisu bili ni Srbi ni Albanci, izazvale su ga zapadne sile, primarno SAD, sa ciljem da tamo pošalju svoje vojnike. SAD su u svrhu ostvarenja ovog plana bile spremne na ratovanje sa Srbima «do zadnjeg Albanca», a pregovori u Rambouillesu nisu ni bili pregovori nego samo pritisci Zapada da Srbija prihvati neprihvatljivo. Suđenje se nastavlja.