Linkovi

America, the Beautiful


Danas, za seriju MADE IN USA – jedna pjesma, Amerikancima vrlo draga, nekima i najdraza, jer jos od 30-ih godina vodi se kampanja da upravo ona bude nacionalna himna. Autorica njenih stihova rodila se i zivjela u drzavi Massachusetts, autor glazbe u drzavi New York, oboje, dakle, na istoku Sjedinjenih Drzava, ali tragom te pjesme idemo prvo na zapad Amerike, do Colorada.

U prednjem planinskom nizu Stjenjaka, onome koji se prvi, naglo i uspravno, dize iz Visokih ravnjaka, onome koji je uvijek vidljiv na razglednicama glavnog grada Colorada – Denvera, planinski je vrh poznat pod imenom Pikes Peak, otprilike 90 kilometara juzno od Denvera. Pikes Peak nije najvisa planina Colorada; to je, sa 4.401 metrom, Mount Elbert. Colorado ima cak 54 planine vise od 4.200 metara; Pikes Peak je, sa svojih 4.300, tek na 31. mjestu medju njima, ali niti jedan u Coloradu nije poznatiji od njega. Stovise, Pikes Peak je najposjecenija planina u Sjevernoj Americi i, po posjecenosti, na drugom mjestu u svijetu, odmah iza Mount Fuji, u Japanu. Vise od pola milijuna posjeti Pikes Peak svakoga ljeta.

Vise je razloga njegovoj popularnosti i slavi. Zbog svoje lokacije, na istocnom rubu Rocky Mountains, Pikes Peak je, za razliku od ona druga 53 planinska vrha koji prelaze 4.200 metara, vidljiv jos miljama i miljama s Velikih ravnjaka. Zatim, svakog kolovoza, jos od 1954. godine, na njemu se odrzava mozda najtezi maraton u svijetu, nesto vise od 40 kilometara do samoga vrha, potom i natrag, do dna. A od 1916. godine, za Fourth of July, za Dan nezavisnosti, na vrlo izazovnoj i opasnoj, dvadesetak kilometara dugoj trasi druge najvise ceste na svijetu, i automobilska utrka, druga najstarija u Americi, odmah iza Indianapolisa.

Ime je planina dobila po Zebulonu Pikeu, porucniku u vojsci Georgea Washingtona koji je, na svoju ruku, pocetkom 19. stoljeca, krenuo u istrazivanje americkog Jugozapada i, navodno, otkrio tu planinu, iznad danasnjeg Colorado Springsa. Nije dokazano da se na nju i popeo, ali ostale su zapisane njegove rijeci “nitko se nikad nece moci na nju popeti.” Mnogi su se, otada, popeli na planinu koja nosi ime porucnika Pikea, mnogi pjesice, vecina nas smrtnika - automobilom ili brdskom zeljeznicom sa zupcanicima, obje vode do samog vrha, na visinu od 4.300 metara.

G. 1893, tada 33-godisnja Katherine Lee Bates, profesorica engleske knjizevnosti na zenskom koledzu Wellesley, u istoimenom mjestu u Massachusettsu, i vec priznata i plodna spisateljica i pjesnikinja, autorica takodjer niza djecjih knjiga i putopisnih eseja iz evropskih i zemalja Srednjeg Istoka, krenula je na dugo putovanje na Zapad Amerike, sa skupinom kolegica sa koledza. Skupina je stala u Chicagu, a onda preko Kansasa stigla i do Stjenjaka.

“Jedan dan,” pisat ce kasnije Katherine Lee Bates, “nas nekoliko odlucilo je poci na izlet, na Pikes Peak. Iznajmili smo prerijska kola i dosli putem gotovo do samog vrha. Ostatak smo, ipak, morale na mazgama. Bila sam umorna, ali sav je umor iscezao kad sam vidjela pogled odozgora, sa 14.110 stopa! Sva cuda i ljepote Amerike, kao siroko more, prostrle su se pod nasim nogama.”

Svladana prostranstvom neba, plodnim poljima Velikih ravnjaka i velicanstvenim planinskim vrhovima Stjenjaka, inspirirana ljepotama koje je, tog ljetnog dana 1893, ugledala s Pikes Peaka, ali koje je vidjela i na dugom putovanju od Chicaga, Katherine Lee Bates je, brze-bolje, u biljeznicu zapisala: ”Oh, prelijepa, sa sirinom svoga neba, sa zlatnozutim valovima zita, divotom svojih grimiznih planina, nad plodnim ravnicama..... Neka ti Bog milost udijeli, i neka tvoju dobrost bratstvom okruni, od jednog blistavog mora do drugoga....From sea to shining sea!”

Tako je, 1893. godine nastala America, the Beautiful, objavljena tek dvije godine kasnije, u tjedniku The Congregationalist, za Dan nezavisnosti 1895. Pet dolara koje je Katherine Lee Bates tada dobila bili su i jedina zarada koju je svojom pjesmom ikad ostvarila.

Originalnu je verziju autorica dva puta dopunjavala i 1913. godine, Amerika je dobila pjesmu koja, gotovo od prvog dana, po svojoj popularnosti, konkurira Star-Spangled Banner, nacionalnoj himni Sjedinjenih Drzava. Iako je, u ozujku 1931, potpisom predsjednika Herberta Hoovera, Star-Spangled Banner dobila sluzbeni status himne Sjedinjenih Drzava, tijekom proslog stoljeca u vise je navrata bilo zahtjeva i nastojanja, cak zakonskih prijedloga u Kongresu, da se, umjesto te starije i vec afirmirane, America, the Beautiful usvoji kao himna. S ovim objasnjenjima – lakse se pjeva, melodioznija je, prilagodljivija novim okrestracijama, lirskija i manje militaristicka.

Mnogi za nju kazu “ona je slavopojka, ona je molitva, ona je bilo Amerike preneseno notama.” A note, one su dosle iz pera skladatelja Samuela Warda, no ne specificno za pjesmu profesorice sa Wellesleyja. Ward je, 1910, napisao himnu Materna, inspiriran voznjom brodom od Coney Islanda natrag doma, do New Yorka, jednog lijepog i lijenog ljetnog poslijepodneva. Kad je trebalo uglazbiti pjesmu Katherine Lee Bates, isprobano je niz melodija, najvise je odgovarala ona Wardova.

Ward je umro prije nego sto je njegova glazba postala poznata svakom gradjaninu Sjedinjenih Drzava; Katherine Lee Bates, rodjena, 1859, u mjestu Falmouth, na Cape Codu, u Massachusettsu, umrla je 1929. godine, pozivjela dovoljno dugo da vidi s kakvom je spremnoscu i kakvim odusevljenjem Amerika prigrlila njenu pjesmu. Onog ljeta, 1893, ni sanjati nije mogla da ce njene, na brzinu napisane, cetiri strofe postati tako slavne. Istina, status sluzbene himne, unatoc mnogim nastojanjima, nije dobila, ali zato uziva neosporni status one druge, nesluzbene americke himne. Nema tog 4th of July, nema tog vaznog americkog praznika, kad se ne pjeva i ne svira ta americka najpopularnija patriotska.

Poslusajmo, onda, uz ovaj Dan nezavisnosti, America, the Beautiful, Katherine Lee Bates i Samuela Warda, u vjerojatno najslavnijoj, svakako najdirljivijoj izvedbi – onoj Rayja Charlesa...... Nakon ovogodisnje dodjele Grammyja, koja je dobrim dijelom i protekla u znaku lani preminulog Rayja Charlesa, uvodnicar Washington Posta – Eugene Robinson – pisao je: “Njegova je verzija cista definicija ukljucivosti. Jedno do drugoga mogu stajati crnacki tinejdzer i sjedokosa gospodja iz Idaha – i jedno i drugo osjecat ce da pripadaju pjesmi i da ona pripada njima, jer Ray je jednostavnu pjesmu znao ispuniti obecanjima.” Brother Ray je, u svojoj verziji, zamijenio strofe i svoju America, the Beautiful pocinje trecom originalne pjesme – Oh, prelijepa, sa svojim junacima, u borbi za slobodu dokazanima, koji vise od sebe svoju zemlju su voljeli, a milosrdje, vise od zivota.... .

XS
SM
MD
LG