Upravo kada je predsjednik Bush signalizirao da želi s Europom surađivati na čitavom nizu globalnih pitanja, Europska unija se našla u previranjima koja bi joj pažnju mogla okrenuti sa svijeta prema unutrašnjim pitanjima, piše bostonski "Christian Science Monitor".
Introspektivnost Europe mogla bi odvući pažnju čelnika Europske unije od težišta stavljenog na izraelsko-palestinski mirovni proces, iranski nuklearni program, obnovu Iraka, te liberalizaciju globalne trgovine – sve područja gdje se administracija predsjednika Busha nadala nepodijeljenoj angažiranosti Europe.
'To je bio trenutak kada je američka administracija pokušavala razviti bliskije odnose s Europom kao savezom koji bi stavio svoj autoritet iza velikog broja međunarodnih pitanja. No, predsjedniku Bushu bi se moglo dogoditi na otkrije da je Europa "missing in action", neprisutna na samom djelu,' komentira za bostonski list Simon Serfaty, stručnjak za američko-europske odnose sa sveučilišta Old Dominion, u Virginiji.
Možda su neki u Americi, čak i iz administracije, zlurado zadovoljni udarcem koji je doživio francuski predsjednik Chirac nakon odlučnog "NE" Francuza ustavu Europske unije, piše bostonski list, podsjećajući da je on bio najveći trn u nastojanjima Bijele kuće da pridobije međunarodnu podršku za zbacivanje Saddama Husseina. No, ističe se, novonastala slabost francuskog predsjednika, kao niti njemačkog kancelara Schroedera, pa čak niti britanskog premijera Tonyja Blaira, na koncu konca uopće nije u interesu Sjedinjenih Država, piše Monitor. O slabljenju vladajućih struktura od Britanije, preko Francuske, do Njemačke i Italije, upozorava i "New York Times", proglašavajući rezultate referenduma u Francuskoj i Nizozemskoj jasnim glasom gnjeva, nepovjerenja, pa čak i pobune građana prema njihovim vladama.
