Žene čine 15 posto ukupnog aktivnog sastava američkih oružanih snaga. Tijekom godina, počele su preuzimati sve veću ulogu u vojnim operacijama, osim sudjelovanja u borbama na terenu. Međutim, kako je pokazao rat u Iraku, linije bojišnice nisu uvijek posve jasne. Novi zakonski prijedlog u Kongresu predviđa ograničavanje uloge vojnikinja u borbenim zonama, što bi moglo obuhvatiti ukupno 20 tisuća žena u oružanim snagama. No, Amerikanci su prilično podijeljeni po ovom pitanju.
Hvatanje i spašavanje vojnikinje Jessice Lynch u prvim danima rata u Iraku te uloga rezervistice Lynndie England u skandalu oko zlostavljanja zatvorenika u zatvoru Abu Ghraib ponovno su privukli pažnju javnosti na žene u uniformi. Chris Hanson, profesor novinarstva na Sveučilištu Marylanda, kaže da američki mediji obično javljaju o ženama u oružanim snagama na prilično nepravedan način. "Žene u vojsci obično se prikazuju kao preslabe ili preranjive, ili nekako čudne, kaže.
Profesor Hanson dodaje da preveliko koncentriranje na seksualne skandale, silovanja i druge probleme ostavlja dojam da žene više smetaju, nego što doprinose oružanim snagama. Ipak, žene su dospjele daleko, od drugog svjetskog rata kada je 150 tisuća žena služilo u kopnenim snagama, na zadacima koji nisu bili vezani uz bolnice. "Kada je početkom sedamdesetih ukinuto novačenje pomoću ždrijeba, vojsci je trebala radna snaga i zato je počela regrutirati žene. Tada su ženama otvorena mnoga radna mjesta, koja su im ranije bila zatvorena. Iako danas rade u najrazličitijim specijalizacijama, ipak su im topništvo, pješaštvo i tenkovi još uvijek zatvoreni.," objašnjava naš sugovornik.
Do rata u Iraku, ovaj trend nije zaokupljao pažnju javnosti. No, danas u Iraku služi 11 tisuća vojnikinja. Do sada ih je ubijeno više od 30, uglavnom u borbenim zonama. Elaine Donnelly, predsjednica Centra za vojnu spremnost, organizacije za javnu politiku, specijalizirane za vojna pitanja, kaže da Sjedinjene Države nikada nisu imale toliko žena u oružanim snagama. "Znamo da su mnoge od tih žena udane. Neke su majke. Neke su samohrane majke. A mi ih šaljemo da se bore u ratovima na način – i u obujmu – koji nema presedana ne samo u američkoj, već i svjetskoj povijesti., kaže gospođa Donnelly, koja dodaje da je posebna predsjednička komisija, koja se bavila ulogom žena u izravnim borbama, 1992. zaključila da prisutnost žena na bojišnici može oslabiti, a ne poboljšati borbenu spremnost vojnika. "Ukratko ću rezimirati ono što su nam podaci pokazali – žene u borbenim zonama nemaju iste izglede da prežive ili da pomognu drugim vojnicima da prežive," kaže nam.
Ipak, neke zemlje poput Nizozemske, Kanade i Danske ukinule su sva ograničenja na služenje žena u oružanim snagama. Profesor Hanson kaže da bi se to moglo dogoditi i u Sjedinjenim Državama. "Mislim da se kontroverze sada vode oko toga kakvi bi još poslovi ženama mogli biti dozvoljeni. Treba li ih pustiti u topništvo, u kojem ne treba tako velika fizička snaga kao u pješaštvu. Treba li dozvoliti da voze tenkove, jer za to treba još manje fizičke snage? Mislim da će im najteže biti ući u specijalne jedinice pješaštva," smatra prof. Hanson.
O ulozi žena u oružanim snagama, pogotovo u izravnim borbenim operacijama, mogao bi tijekom godine odlučiti Kongres.