Amerikanci sve više vremena provode na putu do posla i putuju na sve većih udaljenosti. Mnogi od njih u automobilskom zastoju provedu ukupno dva dana godišnje. Prema istraživanju koje je provelo Ministarstvo prometa, tri milijuna i tri stotine tisuća Amerikanaca putuju do posla više od 80 kilometara.
U ranim jutarnjim satima, tek nakon praskozorja, skupina putnika poluotvorenih očiju penje se na vlak 527 na 145 kilometara dugačak put do područja zaljeva San Francisca. Vagoni su puni ljudi koji čitaju novine, prazno gledaju kroz prozor ili pokušavaju ukrasti još koji trenutak sna.
No, 32-godišnji mehaničarski inžinjer Chuck Smith već je počeo raditi pripremajući dijagrame i ispijajući prvu od pet dnevnih coca-cola bez šećera. Posljednjih nekoliko godina Smith se vozi na posao vlakom, podzemnom željeznicom i, na kraju, autobusom. U boljim danima od kuće do posla treba mu dva i pol sata u jednom smjeru. On se preselio u Sacramento iz Oaklanda, u blizini San Francisa, zato što je njegova supruga tamo dobila posao. Odgovor na pitanje hoće li se do posla više voziti on ili supruga uopće nije bio težak kad se uzme u obzir situacija na tržištu nekretninama. "Za istu svotu novca za koju bismo platili mali jednosoban stan u Oaklandu, dobili smo veliki dvosoban stan s parketima i drugim stvarima," kaže Smith.
No s nižim troškovima stanovanja dolaze i niže plaće tako da se, kako bi uštedjeli na troškovima, oko 20 tisuća stanovnika Sacramenta svakodnevno vozi u podučje zaljeva San Francisca. Dobro plaćeni poslovi ne nalaze se više samo u velikim gradovima.
Diljem zemlje korporacije se sele u predgrađa, a takva radna mjesta su zanimljivija ruralnim radnicima, kaže Alan Pisarski, autor knjige o putovnjima radnika do ranih mjesta u Americi. "Ljudi u ruralnim područjima mogu se voziti na velikim udaljenostima i prilično brzo zato što nisu zakočeni u gradskim gužvama," priča Pisarski.
Pisarski dodaje da se vrijeme putovanja do radnog mjesta najviše povećava u saveznim državama središnjeg dijela istočne američke obale gdje neki ljudi voze i do 200 kilometara do radnih mjesta u Washingtonu i Pittsburghu. Nove tehnologije i poboljšana infrastruktura stalno olakšavaju takva putovanja.
Pat Mokhtarian proučava ponašanje ljudi na putovanjima za potrebe sveučilišta Californije u Davisu. Ona kaže da ljudi imaju različitu razinu tolerancije za dužinu putovanja, ali se uglavnom privikavaju na svoju situaciju. "Oni se pomire sa svojom sudbinom. Oni čine razne stvari kako bi si olakšali putovanja kao što je, na primjer, slušanje glazbe," kaže prof. Mokhtarian.
Na ranom jutarnjem vlaku Chuck Smith radi putem laptopa i mobitela. Kako kaže, uspio je uvjeriti svog šefa da je vrijeme koje provede u vlaku gotovo jednako učinkovito kao i ono koje provede u uredu. On sebe u šali naziva putnikom u čistilištu, koji je nasukan između dobrog posla u području San Francisca i dopstupnog smještaja u Sacramentu.