U ovoj eri globalnog “outsourcinga,” sve su rijeđi proizvodi koji nose oznaku – “Made in USA.” Anthony Toni Maglica, izumitelj MagLitea i vlasnik tvornice Mag Instrument, čvrsto, međutim, vjeruje u važnost proizvodnje u Sjedinjenim Državama, te svojim visokokvalitetnim proizvodima, domaće izrade, dokazuje da se američki mogu isticati na globalnom tržištu i s ponosom ih tom tržištu nudi s etiketom “Made in USA.”
Bez barem jednog od modela MagLitea nije, vjerojatno, niti jedno američko kućanstvo, niti jedan američki business, a niti mnoga kućanstva i mnogi businessi svijeta.
Časopis Fortune svrstao je proizvode kompanije Mag Instrument – njene svjetiljke MagLite - među “100 proizvoda vrijednih svakog penija;” Money Magazine uključio je MagLite među “99 proizvoda koje najbolje izrađuje, da, Amerika.” Wall Street Journal nazvao je MagLite “Cadillacom među svjetiljkama.” Bivši “glavni i izvršni” Apple kompjutera, Gilbert Amelio, rekao je, svojevremeno, “želim da Apple, u biti, bude MagLite kompjutera.” Kompanija Mag Instrument svoj proizvod, elegantnih linija i dizajna, ali maksimalno pouzdanog, trajnog i vrhunskog kvaliteta, reklamira riječima “a work of art that works.” Za ljepotu dizajna MagLitea i Mini Maglitea, kompanija Tonija Maglice, u Ontariju, u Kaliforniji, dobila je priznanja japanskog Instituta za dizajn i Muzeja za primijenjenu umjetnost u Njemačkoj. Osim što onaj najmanji, vrlo praktični model, možemo nositi na privjesku, zajedno s ključevima ili u torbicama, osim što, od modela srednje veličine, mnogi od nas drže barem nekoliko, strateški raspoređenih, po našim domovima, i osim što onaj najveći model MagLitea američkim policajcima može poslužiti, ako ustreba, i kao redarstvena palica, a vjerujte – dovoljno je velik da vam za njega gotovo i treba dozvola za nošenje oružja, svjetiljkama MagLite oprema se i američka vojska i cijela vatrogasna služba, pošte, bolnice, aerodromi i - elektrodistribucija. Naravno, bez MagLitea bila bi nezamisliva i gotovo svaka sportska oprema. Ta je legendarna svjetiljka, njena modificirana verzija, Jacquesu Cousteauu svijetlila u morskim dubinama, a astronautima na svemirskim visinama. Poslovni slogan kompanije mogao bi baš biti i – Bilo kuda, MagLite svuda!
MagLite svjetiljka ima doživotnu garanciju, otporna je na udarac i vodu, no ono sto je, uz njen kvalitet, najvažnije za njenog izumitelja i vlasnika tvornice, Tonija Maglicu, jako, jako važno - proizvod jos uvijek nosi onu oznaku “Made in USA.” A to se ne može više reći za mnoge druge proizvode koji su se, prije nekoliko godina, zajedno s MagLiteom, našli na onim popisima najboljih američkih proizvoda. Sjetimo se samo Levisica!
Nije svaki dio MagLite svjetiljke proizvod Mag Instrument kompanije. Ona, recimo, ne proizvodi baterije, a i neke druge dijelove finalnog proizvoda naručuje iz drugih izvora, u Americi, ponekad i izvan nje. Ali MagLite svjetiljka proizvodi se u američkoj tvornici, izrađuju je američki radnici. Bilo kakva solucija za njenu proizvodnju u zemljama s jeftinijom radnom snagom i niskim proizvodnim troškovima – takozvani “outsourcing” - bila bi, po riječima Tonija Maglice, za kvalitet njegovih proizvoda i kontrolu cijena – pogubna. Bez njegove osobne kontrole i nadgledanja cjelokupnog procesa, izgubljena bi bila vrsnoća proizvoda i to bi bio kraj MagLitea, onakvog kakav je zamislio Toni Maglica. Kako Mr. Maglici uspijeva ići protiv suvremenog trenda “outsourcinga,” kako njemu i njegovoj kompaniji uspijeva ostati u Sjedinjenim Državama kad se gotovo svaki drugi snabdjevač svjetiljkama, s iole značajnijim dijelom američkog tržišta, odavno odlučio za zemlje u kojima je proizvodnja jeftinija? “Automatizacija, visoka automatizacija,” odgovara Toni Maglica. “Ručna bi proizvodnja bila nemoguća, ne bi bili konkurentni. Visoka automatizacija i visoki kvalitet, kvalitet, to je ono što proizvod održava. A to je, priznat ću vam, jako teško. Primjerice, da biste uopće imali proizvod, morate napraviti dizajn, morate dokazati da proizvod valja, izraditi prototip, testirati ga i tek onda ste spremni za izlazak na tržište, ali – onda vam trebaju strojevi, za izradu komponenata tog proizvoda, za njegovo sastavljanje, potpuno i kompletno...puno vremena za to sve treba i puno novaca, milijuni dolara.”
Anthony Toni Maglica, rođen u New Yorku, 1930, odrastao je u Hrvatskoj, dobrim dijelom na Zlarinu, i 1950. godine vratio se u Ameriku, s vrlo malim znanjem engleskog jezika i još manje novca. Trebalo je puno i teško raditi, dva posla istovremeno, da zaradi i uštedi onih $125 koliko je iznosila prva uplata za njegov prvi tokarski stroj. Na njemu se, kaže Toni Maglica, počeo ostvarivati i njegov “američki san.” Baveći se preciznom mehanikom, izrađivao je, u šupi iza kuće, dijelove za avio i automobilsku industriju, za vojsku, za vladu, malo pomalo stjecao reputaciju, za kvalitet svojih proizvoda i za svoje sposobnosti. I 1974, otvorio Mag Instrument, vlastitu tvornicu za izradu svjetiljki.
Mogao je to biti mnogi drugi proizvod, zašto baš - svjetiljki? “Siguran sam da je sličan proizvod bio na tržistu vjerojatno i prije nego sam se ja rodio, ali ja sam htio napraviti nešto jednostavno, a 100% sigurno, no, dobro, recimo – barem 99% sigurno, nešto što će raditi, uvijek biti pouzdano. Kad sam na dizajnu svoje svjetiljke počeo, htio sam da to bude i nešto što je zgodno, oku lijepo i privlačno, barem sam ja tako mislio. Najčešće, svjetiljku kupite i onda je negdje u ladicu spremite. Moja svjetiljka, MagLite, tako mi ljudi govore, nikad ne završava negdje u tami ladice nego, zato što je lijepa, uvijek je negdje, na otvorenom, izložena kao neko umjetničko djelo, lijepi primjer industrijskog dizajna.”
Prvo, dizajn, pa dokazati da proizvod valja, pa izrada prototipa, pa njegovo testiranje i patentiranje i onda izlazak na tržište, mašinerija, zanci, već punom parom radi i onda tek, kaže Toni Maglica, onda tek prave glavobolje počinju. Mislite da poznajete tržište, ali što ako ono ne prihvati vaš proizvod, a utrošili ste tolike milijune?!
“I to nije jedini problem, iskrsavaju drugi....Ako tržište proizvod prihvati, ako ste uspješni, onda vas pokušavaju kopirati – napravit će jeftiniji proizvod u Kini ili nekoj drugoj zemlji, s jeftinom radnom snagom, lošom, zastarjelom opremom, ne moraju ništa investirati, kvalitet proizvoda je lošiji, ali pokušat će ga prodavati po cijelom svijetu i onda ih mi moramo,” dodaje, uz smijeh, Toni Maglica, “goniti po cijelom svijetu. Meni za sada uspijeva, ali potrošio sam, do sada, više od 70 milijuna dolara, izgubio 15 godina, na parničenja po sudovima diljem svijeta. Imam ih uvijek barem 200-ak, u isto vrijeme, ali imam i čitave ekipe odvjetnika u mnogim zemljama. I to košta.”
A gdje je još, podsjeća g. Maglica, i održavanje patenta, zaštita intelektualne imovine Mag Instrument-a?! Industrijska špijunaža!! U pripremi, rekao je, ima 4-5 novih proizvoda. U kompaniji koja trenutno upošljava oko 1000 ljudi, a s novim pogonom uposlit će, uskoro, još oko 1600, o tim novim proizvodima u kompaniji zna manje od 10 ljudi, kako ne bi saznali i konkurenti...”ma, ja vam ni pola toga ne mogu i ne smijem reći,” kazao je Toni Maglica. Ali, razgovarali smo o mnogim drugim temama, poput onog drugog, njemu jednako važnog i dragog projekta – Zlarina, no taj dio razgovora s Tonijem Maglicom prenosimo u našoj večernjoj emisiji, u nedjelju, 20. ožujka. Za kraj ovog priloga, jedna afrička poslovica, o lavu i gazeli, koja, kaže g. Maglica, najbolje govori kako to izgleda imati, i održavati, izuzetno uspješan proizvod u Americi. Svakog jutra, gazela se budi u Africi. Na umu joj je samo jedna stvar – kako trčati brže od lava. U protivnom, bit će pojedena. Svakog jutra, lav se budi u Africi. Na umu mu je samo jedna stvar – kako trčati brže od najsporije gazele. U protivnom, umrijet će od gladi. Nije bitno što želite biti – lav ili gazela. Dovoljno je znati da treba trčati, sa svakim izlaskom sunca. I da treba trčati brže nego jučer ili vas smrt čeka...to je utrka života.”