Doživjeti 100 i više godina nije više rijetkost. Stručnjaci koji proučavaju dugovječnost kažu da stogodišnjaci sada čine najbrže rastuću dobnu skupinu. Razumjeti kako i zašto neki ljudi požive tako dugo ključno je za pomoć društvu u redefiniranju samog procesa starenja.
Znanstvenici koji se bave istraživanjem dugovječnosti pokušavaju naći odgovore na neka osnovna pitanja, poput: tko može doživjeti 100 godina? Da li su stogodišnjaci drugačiji od svih nas? I da li je vrijedno živjeti tako dugo? Liječnik opće prakse i znanstvenik Thomas Perls kaže da je navršiti stotu divna stvar i dodaje da mnogi mladi ljudi ne razumiju kakav je zapravo osjećaj živjeti do 100 godina: "Mnogi kažu ‘O, pa tko bi želio živjeti do 100 godina?,’ jer im je u glavi ona ‘kako ste stariji tako ste i bolesniji,’ no ono što smo mi ustvari otkrili je upravo suprotno tom vjerovanju. Kod stogodišnjaka se teže bolesti, koje znače neku vrstu invaliditeta, pojavljuju kasnije, sredinom ili početkom njihovih 90-tih godina. Znači, umjesto one ‘što ste stariji, to ste bolesniji,’ može se reći da vrijedi ona ‘što ste stariji, znači da ste bili zdraviji.’ To je zapravo vrlo pozitivan pogled na starenje".
Thomas Perls, s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Bostona pokrenuo je i vodi istraživanje stogodišnjaka. Od 1992. godine, kaže, ta studija analizira mentalno, fizičko i duševno zdravlje stogodišnjaka širom Sjeverne Amerike. Najstariju osobu koju su do sada susreli bila je Sara Canals iz savezne države Pennsylvanije – sa svojih 119 godina tada je bila druga najstarija osoba na svijetu. Trenutno u Sjedinjenim Državama ima oko 40 tisuća stogodišnjaka. To se djelomično pripisuje medicinskim dostignućima i onima javnog zdravstva, poput široke dostupnosti čiste, pitke vode, programima cijepljenja za populaciju diljem zemlje, uspjehu u snižavanju mortaliteta djece i majki pri porodu, te otkriću lijekova za mnoge bolesti. Međutim, kako je Thomas Perls zabilježio u svojoj knjizi Doživjeti 100 godina, stogodišnjaci imaju vlastite tajne recepte koji su im pomogli nadživjeti većinu svoje generacije: "Uglavnom se radi o zdravim životnim navikama. One, prema našoj studiji, uključuju vegetarijanstvo, ili samo izbjegavanje crvenog mesa, nepušenje te redovitu tjelovježbu koja održava zdravu težinu. Tome je dodano i, ne izbjegavanje stresa, već nedozvoljavanje da on utječe na naše zdravlje".
No, najistaknutija crta koja je zajednička svim stogodišnjacima je volja za životom. Ona podrazumjeva i smisao za humor. Tako kaže Lynn Adler, koja sa stogodišnjacima radi već preko dva desetljeća. 1985. godine osnovala je neprofitnu organizaciju National Centenarian Awareness project koja proslavlja živote onih koji su doživjeli sto godina. U svojoj knjizi Stogodišnjaci: dodatne godine, ona je, uz osnovnu želju za životom, sažela njihove ostale zajedničke karakteristike: "Druga od njih je pozitivan, ali realističan stav. Treća je snažno duhovno ili religijsko vjerovanje. Četvrta – osobna hrabrost, jer proces starenja nije lak, mnogo stvari može krenuti po krivom. Posljednja, i - po mom mišljenju – najvažnija karakteristika, je izvanredna sposobnost svladavanja svakog životnog izazova te prihvaćanje gubitaka i promjena koje dolaze s godinama".
Lynn Adler kaže da je nadahnjuje to što su toliko stogodišnjaka zdrave osobe koje žive kvalitetnim životom. Neki žive sami ili uz minimalnu pomoć, u vlastitom stanu. Neki još uvijek voze auto, i suvremenih su nazora, uživaju u životu i mogu nam služiti kao pravi uzori, dodaje ona. Jedna od njih je Elsa Hoffman s Floride, kojoj je 101 godina. “Moje zlatne godine su kao sjajni dijamanti,” kaže gospođa Hoffman. Ona je majka četvero djece, baka devetero unučadi i prabaka njih 13. Kaže da joj je život do stote godine bio jedno uzbudljivo iskustvo: "Kad sam se približila 90.-oj, bila sam vrlo izbuđena i za tu sam priliku imala veliku zabavu. Prije nego što sam navršila 90, nikad nisam odavala svoje godine. Tada sam osjećala da je to vrhunac mog života. Onda sam poživjela još do 95.-e, pa do stote, a sad sam u sto-drugoj. Toliko me toga zanima u životu, kao i kad mi je bilo 30 ili 40".
Stručnjak za dugovječnost Thomas Perl kaže da je takav pozitivan stav prema sebi i životu dio onoga što tolike stogodišnjake čini inspiracijom i uzorom za mlade ljude. Njihov odabir zdravog života u ranoj životnoj dobi, dodao je, ključan je za zdraviji i duži život.