Predsjednik BiH Alija Izetbegović nikada nije izgradio vojsku sve dok njegova zemlja nije došla pod opsadu.Zato nije pošteno što se on u istoriji često povezuje sa ostalim balkanskim liderima njegovog vremena, posebno sa brutalnim, diktatorskim, militantnim liderima Hrvatske i Jugoslavije - kaže se u uredničkom komentaru dnevnika Dayton Daily News, novina iz grada u kojem je potpisan Dejtonski sporazum za BiH.
Gospodin Izetbegović je zastupao Bošnjačke interese na mirovnim pregovorima u Daytonu 1995 godine koji su okončali rat na Balkanu. Tu su bili prisutni jugoslovenski predsjednici Slobodan Milošević i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, obojica fašistički diktatori, kaže se u uredničkom komentaru dejtosnkih novina i nastavlja: Kasnije su njih trojica bili povezivani kao simbol dana rata i mučnih etničkih rivalstava. Gospodin Izetbegović je, medjutim, bio čovjek koji je satjeran u ćošak.
On je sam tu situaciju - izbor izmedju ostanka u Srpskoj Jugoslaviji i proglašenja neovisnosti, što je, znao je - nosilo rat, opisao kao izbor između leukemije i tumora na mozgu. Jedan od razloga iz kojeg se gospodin Izetbegović povezuje sa mnogo destruktivnijim, nepoštenim liderima, leži u tome što je on bio osnivač stranke Bošnjaka u BiH. Čitava ideja političkih stranaka sagradjenih oko vjerskih ili etničkih grupa je anatema modernih pogleda na demokraciju.
Međutim, kaže se u nastavku uredničkog komentara Dayton Daily News-a, BiH je već bila zagazila u politiku zasnovanu na vjeri u vrijeme kada je osnovana ova bošnjačka stranka. Zapadni diplomati na njega gledaju kao na balkanskog lidera koji je najviše pomogao mirovnom procesu, a koji je najmanje pribjegavao odbrani rata kao rezultatu prirodnog toka stvari.
On je bio proizvod svog vremena; možda ne heroj promoviranja različitosti u društvu, ali, da su nemuslimanske snage na Balkanu proizvele lidera kao što je bio on, stvari su mogle biti mnogo bolje zaključuje se u uredničkom komentaru Dayton Daily News-a.
A u današnjem New York Timesu, u uredničkom komentaru pod naslovom Donatori se susreću kako bi pomogli Iraku, se daje umjereno pozitiva slika mogućeg rezultata donatroske konferencije i izmedjuostaloga se kaže da čak i oni koji su se protivili vojoj akciji protiv Iraka imaju jak interes da se potrebe iračkog naroda zadovolje i da se osigura da prosperitetno društvo izroni iz ruina tiranije Sadama Huseina.
Međutim, čak ni uspješna donatorska konferencija neće biti dovoljna da osigura rani uspjeh jer je najveći dio Iraka nesiguran za rad radnika humanitarne pomoći. Brižno se moraju odabrati odgovorajući projekti i uključiti što je više Iračana moguće u njih - nastavlja New York Times. U donošenje ovih odluka treba uključiti Iračane i stručnjake za razvoj.
Na kraju, strani dugovi Bagdada iz ere Sadama Huseina, više od 300 milijardi dolara, moraju biti otpisani, kako bi se Irak oslobodio zavisnosti od humanitarne pomoći.
U uredničkom komentaru današnjeg broj anjujorškog dnevnika se takodjer navode dva važna događaja u protekloj sedmici koja su poboljšali pretpostavke za uspješan sastanak u Madridu: američki prijedlog rezolucije UN-a koja je usvojena u prošli četvrtak, te odobravanje formiranja nove agencije od strane Bijele kuće koju bi predvodili Svjetska banka i UN, a koje bi nadgledale trošenje međunarodne pomoći.
