Knjiga je prezentirana u knjižari Politika i proza u Washingtonu kako onima koji su imali prilike tokom godina vidjeti i čuti programe Glasa Amerike tako i velikom broju onih za koje je ovo bio prvi susret sa ovom institucijom.
Autor knjige Alan Heil: Nakon Drugog svjetskog rata usvojen je zakon prema kojem se program Glasa Amerike ne može emitovati na teritoriji Sjedinjenih Država. To je nesumnjivo bio rezultat posljedica Hitlerove propagande koje su ljudi tokom Drugog svjetskog rata iskusili i taj zakon je na snazi i danas. Zbog toga samo mali broj Amerikanaca zna za Glas Amerike.Ova knjiga je napisana sa idejom da se na domaćem terenu prezentira ova značajna institucija.
Alain Heil kaže da njegova knjiga, prema njegovim riječima, sadrži nekoliko istorija:
HEIL: To je priča o borbi zaposlenih u Glasu Amerike sa zadatim rokovima koji su se mjerili satima. To je također priča o inženjerima koji su od nule gradili globalnu mrežu. Inženjeri su u poslednjih 61-u godinu zaista učinili čuda, Glas Amerike je dopro čak i do visokih Himalaya.
U knjizi je opisan dvadeset-četvoročasovni rad u Washingtonu.
HEIL: Neki novinari rade u centralnoj informativnoj redakciji koja nikada ne spava. Drugi opet, u svako doba dana ili noći rade u servisima raznih jezičkih područja.
Mnogi od njih radili su u Glasu Amerike tokom perioda Hladnog rata.
HEIL: Novinar - Rumunj koji je pisao o kulturnim događanjima je jednom prilikom rekao da je slušanje radio programa Glasa Amerike na neki način bilo kao da sa dna jezera uz pomoć aparata dolazite do zraka. Imali smo svjež zrak. Bili smo u stanju da vidimo cijeli svijet i njegove perspektive. Mogli smo analizirati naše društvo iz različitih perspektiva. Bio je to uzbudljiv posao.
Tokom svoje istorije Glas Amerike je imao nekoliko teških momenata.
HEIL: Njeni dopisnici su ubijani, na njih je pucano, zatvarani su i protjerivani. Njeni inženjeri su bili u opasnosti od vulkanske erupcije, nekoliko ratova i tropskih bolesti.
Glas Amerike se sredinom devedesetih nekoliko puta nalazio na prekretnici. Alan Heil je bio vršilac dužnosti direktora Glasa Amerike u vrijeme rata na području Balkana u vrijeme raspada Jugoslavije.
HEIL: Sjećam se kada su zatvorili radio B-92 u Beogradu, Milošević ga je zatvorio. Ali dosta naših izvještača je radilo za B-92. Zašto da ne iskoristimo njih da nas izvještavaju o razvoju događaja na terenu i imaćemo iste uređivačke standarde kakve smo uvijek imali, dva izvora informacija i garancija da su njihove informacije tačne i imaće mogućnost da ih se čuje. Ne samo da će se čuti na Glasu Amerike već širom Srbije. U roku od 36 sati Milošević je skinuo zabranu za emitovanje za B-92.
Glas Amerike, BBC, Radio slobodna Evropa - Radio Liberty su se po prvi put u istoriji međunarodnog emitovanja programa udružile u zajedničku mrežu kako bi dostavile vijesti do FM stanica u Srbiji.
HEIL: Ako se sjećate oktobra mjeseca 2000.-te god. i istorijskih izbora u toj zemlji i početka pada Slobodana Miloševića. Mislim da možemo slobodno reći da je program koji smo emitovali i kojeg su pratile četiri od deset odraslih osoba u Jugoslaviji značajno doprinio u pružanju informacija ljudima koji su trebali donijeti odluku o svojoj budućnosti.
Alan Heil kaže da Glas Amerike ima značajnu ulogu u svijetu koji je podložan promjenama dok principi Glasa Amerike ostaju nepromjenjeni.
HEIL: Jedna stvar koja se događa u ovom novom svijetu je smanjenje a ne širenje informacija. Mislim da se često pojavljuju novi formati. MTV format koji ne pruža mnogo materijala za razmišljanje onim iskusnijim slušaocima i onima koji imaju utjecaja na budućnost svojih društava. Oni čeznu za pravom temeljitom informacijom kakvu Glas Amerike pruža već punih 61-u godinu.
