Vojno jačanje Turske isključivo je odbrambene prirode i nije korak u pravcu rata-ovakvom definicijom sinoćnje odluke vojnog Komiteta za odbrambeno planiranje, u kojem od 60-tih nije prisutna i Francuska, 18 članica Saveza složile su se da nalože vojnim planerima da počnu da rade na pripremi razmještanja AWACS-a, rasporedjivanjem raketnog odbrambenog sistema u Turskoj, te o mogućem razmeštanju opreme i ljudstva za zaštitu od eventualnih iračkih napada bio-hemijskim oružjem. Iakoje dvadesetak minuta prije ponoći, generalni sekretar NATO saopštio da su odluku "jednoglasno" prihvatili ambasadori vojnog komiteta za odbrambeno planiranje, postignuti kompromis, ipak, predstavlja samo vojno tehničku odluku koja za saveznike jeste obavezujuća, ali ne predstavlja istovremeno i politčki stav iza kojeg stoji stalno Vijeće ambasadora kao najviše operativno tijelo Alijanse. U svakom slučaju, makar prividno, prošle noći je razriješena, po opštoj ocjeni, najdublja kriza u istoriji najjačeg vojnog Saveza. Predstavnici Njemačke i Belgije, koja je i predložila kompromisno rješenje, otišli su sinoć kući u uvjerenju da se zaišta radi isključivo o vojno-tehničkom pitanju koje nema prvenstvo nad rezolucijom UN o Iraku i stavovima Vijeća sigurnosti, te da će, za sada, na tome i ostati. Poznate različite pozicije i , koliko je to u ovom trenutku moguće, približeni stavovi oko iračke krize- neke su od odlika vanrednog današnjeg EU samita u Bruxellesu. Tako zajedničko saopštenje kaže da nije moguće misiju inspektora nastaviti " do unedogled", kao i da bi vojna sila trebala biti tek "posljednje sredstvo". Tvrdi se, medjutim, da američka sila, koncentrirana uz iračke granice, ima pozitivnu ulogu "katalizatora" Saddamove volje za suradnjom, te da takav pritisak ostaje "ključan u postizanju tražene suradnje". Zajedničko saopštenje jeste odraz približavanja europskih članica- od konstatacije da "rat nije neizbježan", do priznanja da može biti prihvaćen kao" posljednje sredstvo" rješavanja iračke krize, Europljani podvlače punu podršku radu inspektora. Medjutim, različito se reagiralo na formuliranje stava koliko dugo, zapravo, u slučaju nesuradnje iračkog režima, treba čekati da bi se konstatiralo da Baghdad nema namjeru riješiti se oružja masovnog uništavanja. Ne samo europska, već šira medjunarodna suradnja i jedinstvo su ključni u rješavanju krize, tvrde večeras u Bruxellesu europski lideri, osnaženi podrškom generalnog sekretara UN, Kofi Annana, koji je u Bruxellesu učinio šta je i namjeravao- dobio je podršku nastavku inspekcijske misije. Lideri su večeras obećali da će nastaviti raditi sa svim partnerima, posebno Amerikom, kako bi razoružali Irak, a regionu osigurali mir i stabilnost. Sigurno je da masovni protesti širom Europe i svijeta, nisu prošli nezapaženo. Tako su, slažući se danas da bi , ipak, bilo najbolje da se Irak razoruža mirnim putem, Velika Britanija, Španjolska i Italija, gdje su europski protesti bili i najžešći, posredno dale do znanja da, htjele to ili ne, priznaju utjecaj subotnjih masovnih mirovnih demonstracija u tim zemljama. I ne samo to- Francuskom je predsjedniku Jacquesu Chiracu, protivljenje ratu protiv Iraka, osiguralo kod kuće vanrednu popularnost. Prema anketama, gotovo devet od deset Francuza je protiv vojne intervencije u Iraku , a 85 procenata podržava odluke i poteze francuskog predsjednika. Slično je i sa belgijskom vladom koja se uporno opirala NATO odluči o vojnoj pomoći Turskoj- posebno je na populadnosti dobio ministar spoljnih poslova, Luis Michel, kojega su proslavile ne pretjerano diplomatske riječi upućene vladama u Washingtonu i Londonu zbog zveckanja oružjem oko Iraka.
