Na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, bili su prisutni i lideri iračke opozicije koji su pozvani da govore o budućnosti Iraka ukoliko Saddam Hussein bude uklonjen sa vlasti. Osam viših članova iračke opozicije, od kojih njih sedam žive u exilu, pozvani su danas da govore na plenarnoj sjednici Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu. Oni se slažu da inspektorima UN-a treba dati više vremena i pomoći kako bi se izbjegao američki napad na Irak. A, što se tiče budućnosti Iraka, Adnan Pachaci, bivši ministar vanjskih poslova Iraka, kaže da je izuzetno optimističan. On kaže da vjeruje da će prije ili kasnije irački narod, nakon mnogih godina patnje, biti u stanju da stvori demokratski sistem koji će za sve biti prihvatljiv. Barham Salih, premijer Kurdske regionalne vlade, je, medjutim, upozorio da uspostavljanje demokratije neće biti tako lako. Irak nema drugog puta nego u demokraciju, ali to neće biti postignuto preko noći, upozorio je on. Adil Abdul Mahdi iz Vrhovnog vijeća Islamske Revolucije Iraka, je rekao da opozicija želi političke promjene u Iraku, ali ne kroz rat. Gospodin Mahdi je rekao da će se grupa opozicionih lidera izabrana nedavno na sastanku u Londonu susresti u Iraku 15-tog februara, kako bi koordinirali strategiju. On je, takodjer, rekao da će trebati više godina da se poveća proizvodnja nafte u Iraku. Mi procjenjujemo, rekao je Adil Abdul Mahdi, da trebaju tri godine i ne manje od dvije do tri milijarde dolara kako bi se dostigla proizvodnja od 3,5 milijardi barela dnevno, kolika je bila prije invazije na Kuvajt. On je, medjutim, naglasio da Irak do 2010 može dostići proizvodnju od 6 milijardi barela dnevno, uz investicije od 30 do 40 milijardi dolara. Vodeći lider Kurda je nastojao umanjiti strah da će Kurdi tražiti neovisnost od Iraka, izazivajući novi krvavi sukob. Hoshyar Zebari, direktor za medjunarodne odnose Kurdske demokratske partije, je rekao da irački Kurdi ne traže neovisnost i da poštuju teritorijalni integritet Iraka, ali da u isto vrijeme žele da imaju federalno rješenje, demokratsku zemlju u kojoj će živjeti u miru i harmoniji sa ostalim dijelovima iračkog društva.
