Superkompjuter je na putu da postane čak još bolji. U I-B-M -u kažu da će dva kompjutera koja izrađuju za američko Ministarstvo za energetiku u kombinaciji biti u mogućnosti da načine 467 triliona kalkulacija u sekundi što je deset puta više nego što je to u stanju N-E-C model. Mike Nelson direktor Tehnologije i strategije Interneta u I-B-M-u kaže:
Po prvi put imamo mašine koji, kako tvrde neki naučnici, imaju toliko prirodne moći postupanja jednake ljudskom mozgu. Ove mašine će moći da urade mnogo sofiticiranije oblikovanje svega od klime do nuklearnog naoružanja pa sve do molekula D-N-K.
Kućni kompjuteri i kompjuteri za urede imaju možda jedan ili dva mikro čipa za obradu podataaka koji predstavljaju mozak komjutera. Manji od dva nova kompjutera I-B-M-a će imati više od 12 hiljada čipova koji će mu omogučavati da izvrši 100 triliona kalkulacija u sekundi - dva puta više nego njemu po sposobnostima najbliži japanski kompjuter. Američko ministarstvo za energetiku će koristiti ovaj kompjuter za simulaciju djelovanja nuklearnog naoružanja kojeg posjeduju Sjedinjene Države bez izvođenja podzemnih testiranja. Veći superkompjuter će imati 130 hiljada mikroprocesorskih čipova koji će raditi tri puta brže od svog partnera- manjeg superkompjutera. Međutim, super brza obrada podataka je od male koristi ukoliko superkompjuter nije u mogućnosti da brzo prenese podatke iz svoje memorije kako bi se oni mogli koristiti. Stručnjak za superkomjutere Jack Dongarra sa univerziteta Tennessee kaže da razvijanje brzine prenosa podataka koja bi bila u skladu sa brzinom obrade je još jedan izazov sa kojim se suočava I-B-M.
To ustvari znači sastavljanje i proizvodnju mreže koja će omogučiti da se podaci unutar komjutera mogu koristiti dovoljnom brzinom tako da procesori mogu imati podatke u momentu kada su spremni da izvrše operaciju. Prenos podataka je ono što danas predstavlja hendikep u proizvodnji kompjutera velike brzine.
I-B-M će nove superkompjutere izbaciti na tržište do 2004. godine. Da li će oni dugo biti najbrži ostaje da se vidi. N-E-C i američke kompanije Hewlett-Packard i Cray se također takmiče na tom polju. Mike Nelson iz I-B-M-a kaže jedna od novina koje će ubrzati obradu podataka je optička tehnologija - prenos signala putem optičkih vlakana umjesto žicom.
To je zaista sljedeća generacija u superkompjuterskoj obradi podataka. To znači korištenje optičkog uspostavljanja i prekidanja kontakta i optičke mreže koja povezuje sve komponente superkompjutera. Prelazak na optički sistem može 10 ili čak 100 puta poboljšati prenos kroz sistem.
Tržište za superkompjutere je u poređenju sa tržištem za PC-je malo. Ali kako kaže Jack Dongarra sa univerziteta Tenneessee napori koje u razvoj ove tehnologije ulažu kompanije poput I-B-M-a to je ustvari način koji im pomaže u daljem razvoju vlastite tehnologije. I po mišljenju gospodina Dongarra to je način kako se poboljšava kvalitet proizvoda sve do onih koje svakodnevno koristimo.
