Želim da izrazim svoje iskreno žaljenje i kajanje zbog onoga što sam učinio mojim sugradjanima i prijateljima u šamačkoj osnovnoj školi. Svjestan sam da činjenica da mi je poginuo najbolji prijatelj i da sam bio pijan, ni u kom slučaju ne može biti opravdanje za ono sto sam učinio... Ovako je Milan Simić, optužen za zločine u Bosanskom Šamcu, priznao danas krivicu po dvije tačke optužnice koje ga terete za mučenje kao zločin protiv čovječnosti. Riječ je o dva incidenta. Prvi, kada je Simić, tada predsjednik Izvršnog odbora opštine Bosanski Šamac i član Kriznog štaba, oružjem i nogama tukao Hasana i Muhameda Bičića, Pericu Mišića i Ibrahima Salkića, a zatim im pucao iznad glave; i drugi, kada je na isti način tukao Safeta Hadžialijagića, stavljao mu cijev pištolja u usta i takodje mu pucao iznad glave. Milan Simić je sedmi optuženi u Tribunalu koji je priznao krivicu i peti koji je to učinio poslije nagodbe sa tužilaštvom. I optužba i odbrana su se saglasile da sudijama predlože raspon od 3 do 5 godina zatvora, ali je optužba danas insistirala na tome da kazna ne bi trebalo da bude kraća od 5 godina, koliko bi optuženi najmanje dobio da mu se sudilo po domaćem zakonodavstvu. Odbrana smatra da je, uz niz olakšavajućih okonosti, primjerena kazna od tri godine zatvora. Presuda Milanu Simiću će biti izrečena naknadno. Nekadašnji predsjednik SRJ, Zoran Lilić, se pojavio danas na procesu Slobodanu Miloševiću - medjutim, ne da bi svjedočio, nego da bi pojasnio sudijama kako, za sada, ne može sjesti na klupu za svjedoke. Razlog je u činjenici da ga Vrhovni savjet odbrane SRJ još nije oslobodio obaveze čuvanja državnih i vojnih tajni, čije bi iznošenje mogle tražiti haške sudije. Problem je nastao zbog ccudnog ponassanja jugoslavenske vlade, izjavio je ovom prilikom Lilich, pojassnjavajuchida iz Beograda nema jasnih odluka ni za ni protiv svjedoccenja, ili, dodao je, meni bar nisu poznate. On je izjavio kako je u interesu njegovog naroda da se iznese istina i kako će svoj iskaz dati javno i bez zaštite. Nedonošenje odluke o oslobadjanju čuvanja državnih tajni, Lilić komentira kao svojevrsno odbijanje suglasnosti jugoslovenske vlade za njegovo svjedočenje. Ne bih želio da se nemogućnost svjedočenja shvati kao neposlušnost prema Sudu, nego kao osnovno ljudsko pravo da se zaštiti od eventualnog krivičnog gonjenja, kaže tako Zoran Lilić. Haški tužitelji su danas zatražili od sudija da razmotre mogućnost izdavanja naloga i odredjivanja rokova u kojim bi se sporni proces oslobadjanja od obaveze čuvanja državnih tajni morao okončati. Tužitelj Nice je, ocjenjujući Lilića, kao izuzetno važnog svjedoka, najavio njegovo skoro pojavljivanje u toj funkciji na procesu protiv Miloševića, najvjerovatnije krajem ove sedmice. Zatraženo je, uz to, da se za jednu sedmicu produži proces i rad Suda, kojem je 26. jula planiran početak kolektivnog godišnjeg odmora. Da je situacija nova i za sudije Vijeća, bilo je jasno iz reakcije sudije Robinsona sa Jamajke. On je, naime, upitao tužitelje zašto Vijeće nije na vrijeme obaviješteno o uvjetima za eventualno svjedočenje Zorana Lilića, tvrdeći kako u takvim okolnostima, on ne bi dao suglasnost za izdavanje naloga na osnovu kojega je Lilić 11. jula doputovao u Hag, kako bi svjedočio na sudjenju Slobodanu Miloševiću. Sudsko vijeće će, saopšteno je danas, razmotriti prigovor Zorana Lilića i uskoro donijeti odluku o tome.
