Različiti aspekti svjedočenja u suđenjima za ratne zločine, zaštita svjedoka i procedure koje se u ove svrhe koriste u domaćem pravosuđu su vrlo značajne pretpostavke za uspješno suđenje licima optuženim za ratne zločine pred haškim tribunalom. Istaknuto je ovo, između ostalog, tokom današnje konferencije pod nazivom Uloga svjedoka u suđenjima za ratne zločine, koja je upriličena u Banjaluci. Prema riječima koordinatora Outreach programa Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Bosni i Hercegovini Refika Hodžića, posebno bitno pitanje, koje još uvijek nije riješeno, je zaštita svjedoka utemeljena na zakonskim aktima. Svjedoci su temelj suđenjima za ratne zločine. Bez svjedoka koji mogu da govore, različitih vrsta svjedoka, kako svjedoka eksperata tako i onih koji su najvažniji, dakle, žrtava koje su preživjele zločin, nema suđenja za ratne zločine. Nema suđenja u Hagu, nema suđenja u BiH i ova konferencija je bila zamišljena kao prvi korak u predstavljanju tog pitanja javnosti. Tokom današnje konferencije, kojoj su prisustvovali brojni domaći i strani pravni eksperti, su izražene određene nejasnoće zbog različitog tretiranja svjedoka pred domaćim i međunarodnim sudovima. Međutim, dileme su, ipak, razriješene - ističe Mervan Miraščija, koordinator pravnog programa Fonda otvoreno društvo za Bosnu i Hercegovinu, koji je uz haški tribunal jedan od organizatora ove konferencije. Haški tribunal radi po programima koji predstavljaju jednu fuziju dva važeća, pravna sistema - anglosaksonskog i evropsko-kontinentalnog prava, tako da, uglavnom, iz nepoznavanja pojedinih dijelova jednog ili drugog sistema dolazi do pogrešnog tumačenja i predstavljanja javnosti. Na današnjoj konferenciji, u čijem su radu učestvovali i predstavnici haških svjedoka, su pokrenute inicijative i za dopune entitetskih nacrta zakona o zaštiti svjedoka, odnosno, zakona o krivičnom postupku, kako bi se svjedoci pred haškim tribunalom što uspješnije zaštitili. Za Glas Amerke iz Banjaluke, Dragan Stegić.
