Neki od zarobljenih pripadnika Talebana i al-Qaide, pritvorenih u američkoj mornaričkoj bazi u zaljevu Guantanamo na Kubi - navršali su više od četiri mjesec zarobljeništva. Zarobljenicima nije rečeno šta će se dalje s njima dešavati niti kada bi im moglo biti dozvoljeno da se vrate kućama. Dopisnik Glasa Amerike Michael Bowman prenosi nam kako američki vojnici - koji zatvorenike čuvaju i s njima su u svakodnevnom kontaktu - gledaju na svoje ”pitomce“ i kakva su im iskustva sa njima.
Jedinica poručnika Jamesa Mikkelsona obavlja mnoge poslove u ovom pritvoreničkom kompleksu, od dostave hrane i vode zatvorenicima, preko pražnjenja njihovih sanitarnih kanti - do sprovodjenja zatvorenika na istražne seanse. Poručnik Mikkelson kaže da je zapazio postepene promjene medju zatvorenicima - naročito u posljednja dva mjeseca: Rekao bih da se oni navikavaju na svoje okruženje, da su osjetili gdje su i da se pomalo snalaze, da osjete šta im može biti dozvoljeno i šta im mi nećemo dozvoliti. Mislim da se navikavaju na stvari i da im postaje ugodnije, koliko ovdje uopšte može biti ugodno. Bez obzira da li se zatvorenici privikavaju na život u zaljevu Guantanamo, čovjek koji rukovodi kampom, pukovnik Bill Cline, naglašava da su ovi zatvorenici - opasni: Bilo je prijetnji protiv nas, čuli smo kako govore da će nas sve poubijati, ako uspiju da se oslobode.
Jedan od čuvara kaže da su izlivi nasilja rijetki, ali dodaje da mnogi zatvorenici zadovoljštinu traže u nečemu što on naziva misaonom igrom: uvijek isprobavajući koja bi pravila mogla biti izigrana ili preokrenuta u njihovu korist. Primarni cilj misije u zaljevu Guantanamo jeste da se od pritvorenika izvuku informacije koje bi mogle dovesti do presretanja drugih terorista i sprečavanja budućih napada na Sjedinjene Države i druge zemlje. Najnoviji izvještaji koji stižu iz ovog pritvoreničkog centra sugerišu, medjutim, da je proces ispitivanja i isljedjivanja zatvorenika daleko od toga da se odvija bez smetnji. Amerčki ministar odbrane Donald Rumsfeld priznao je da Sjedinjene Države imaju nedovoljno prevodilaca koji tečno govore arapski i druge jezike kojim se služe pritvorenici. Pukovnik Dennis Fink je glasnogovornik grupe zadužene za ispitivanje zatvorenika. On kaže da je isljedjivanje ustvari jedan otvoren projekat koji se razvija: Radi se o veoma sporom procesu, o misiji koja se razvija. Nema nikakvog roka, ali mi iz njih izvlačimo informacije, i mi ćemo to raditi dokle god to bude potrebno.
U medjuvremenu su zarobljenici iz žičanih ćelija na otvorenom u kampu X-Ray premješeteni u mnogo udobnije zgrade u novom kampu Delta. Ovaj novi pritvorenički kamp svakom od pritvorenih osigurava toalet, umivaonik i krevet u ćelijama ogradjenim čvrtsim zidovima. Čuvari u kampu Delta imat će priliku da vide hoće li ova promjena dovesti i do promjene u ponašanju zatvorenika i da li će ih to učiniti spremnijim na saradnju sa američkim istražiteljima.
