Brojnim nagradama nagrađivanja novinarka
Helen Thomas, Libanka porijeklom, prati i izvještava o političkim zbivanjima u
Washingtonu više od 60 godina. U vrijeme predsjednika Johna Fitzgeralda
Kennedyja postala je prva žena-reporter koja je pokrivala Bijelu kuću. Od tada
do nas, izvještavala je o aktivnostima svih američkih predsjednika.
Kada je Helen Thomas počinjala
izvještavati iz Washingtona prije više od 60 godina bila je jedna od rijetkih
novinarki.To je nije obeshrabrilo:
"Volim povijest i znala sam da će
biti mnogo prostora da bih mogla da učim."
Helen Thomas od 1961. godine,
kada je predsjednik John Kennedy ušao u Bijelu kuću, izvještava iz rezidencije
američkih predsjednika:
"Taj početak bio je divan. Uz
Kennedyjevu administraciju vezivane su velike nade. Mladi ljudi preuzeli su
ključne pozicije i imali velike ciljeve."
Više od 50 godina Helen Thomas je
pratila predsjednike, putovala sa mnogima od njih u prekomorske službene
posjete... Najupečatljiva je bila posjeta Kini sa Richardom Niksonom 1972.
godine:
"Odlazak u Kinu, nakon 20 godina
poptune praznine u američko-kineskim odnosima bilo je nešto izvanredno. Svaki
novinar u Washingtonu želio je putovati i izvještavati. Osam dana smo proveli
tamo. Bilo je to otvaranje očiju, a priče su se nudile na svakom koraku... Šta
Kinezi jedu, kako izgledaju, šta nose i tako dalje, i tako dalje."
Helen Thomas poodavno ne putuje
sa predsjednicima, ali je svakodnevno na press brifinzima u Bijeloj kući. Ne
ustručava se konftrontacija sa glasnogovornicima, a tokom godina stekla je reputaciju
reportera koji se ne ustručava nezgodnih pitanja.
Primjera radi, detalj iz 2006.
godine, sa konferencije za novinare tadašnjeg predsjednika Busha:
"Gospodine predsjedniče, vaša
odluka o invaziji na Irak rezultirala je smrću i teškim povredama hiljada
Amerikanaca i Iračana. Svaki razlog za takvu odluku, predočen javnosti,
pokazalo se da nije bio istinit. Moje pitanje je .... da li ste zaista željeli
ići u ovaj rat?"
"Mislim.... uz svo dužno poštovanje vašem pitanju i dugogodišnjem izvještavanju.... ja nisam želio taj rat. Pretpostaviti da sam želio rat je, jednostavno, pogrešno... Helen, uz svo dužno poštovanje..." – odgovorio je gospodin Bush.
Dee Dee Myers, glasnogovornica
predsjednika Billa Clintona, o Helen Thomas kaže:
"Bila je neumorna. To je jedna od odlika kojoj se divim.... dan za danom, godinu za godinom, sa svakonm novom administracijom bila je uvijek tu nastojeći saznati i izvjestiti."
Helen Thomas priznaje da je njeno
ne-ustručavanje imalo cijenu.
"Mislim da se više predsjednika nije.. ne mogu reći da
se plašilo ... nije željelo baviti mojim pitanjima. Jednostavno, nisu bili baš
sretni što me vide. Ali, ja sam osjećala da mi, novinari, predstavljamo
prosječne Amerikance koji nemaju prilike postavljati pitanja predsjednicima."
Helen Thomas ima skoro 90 godina,
ali ne pokazuje znake umora. Sada je kolumnistica Hearst Newspapers-a. Autor je
i pet knjiga. Priznaje da su žene ostvarile velike profesionalne napretke, ali
je svjesna da je pred njima još dugačak i težak put:
"Mislim da je svaka žena u
profesiji koja je u osnovi bila svijet muškarca postigla jako mnogo. Takođe
mislim da zaposlene žene moraju još mnogo toga ostvariti da bi istinski bile
jednake zaposlenim muškarcima."
I stoga traži od svojih koleginica
koje izvještavaju iz Bijele kuće da se ne ustručavaju teških pitanja:
"Nije uvijek lako pitati nešto
zbog čega se upitani može naljuti na tebe. Ali ja osjećam da je velika
privilegija pitati predsjednike i ja ću uvijek pitati."
Predsjednici, zaključuje Helen Thomas, mrze teška pitanja, ali ako ništa drugo moraju ih saslušati.