Period od 2000-te do 2010 je bio buran u američkoj politici. U prvoj deceniji novog milenijuma Bijelu kuću je od predsjednika Billa Clintona preuzeo George W. Bush. Uskoro je usljedio 11. septembar koji je definirao Bushovo predsjedavanje. Pred kraj decenije, Barack Obama, prvi crnac predsjednik Sjedninjenih Država, se susreće sa teškim izazovima od ekonomije do rata u Afganistanu.
U Washingtonu, na stotine hiljada okupljenih su uz vatromet dočekali 2000-tu. Demokratski predsjednik Bill Clinton, koji je godinu ranije preživio treći impeachment u istoriji američkih predsjednika, je pozdravio dolazak novog milenijuma.
"Zbog široko raširenog straha od kraha kompjutera na prelazu milenija, u zadnjoj godini Billa Clintona, bilo je straha od terorističkih napada."
Američka vlada je naredila pojačan oprez.
"Ali je Nova Y2K prošla glatko. Bill Clinton je završio posljednju godinu u Bijeloj kući, nastavljajući podsticati mirovne procese. On je postigao značajne rezultate u Bosni i Hercegovini, i na Kosovu, boreći se za mir na Srednjem Istoku", kaže profesor istorije na Rice Univerzitetu, Douglas Brinkley.
U svom posljednjem obraćanju Kongresu o Stanju nacije on je insistirao: Mi trebamo i mi moramo biti mirotvorci.
Sve do kraja svog mandata, Clinton je nastojao ostvariti preokret na Srednjem Istoku, i mada je bio blizu dogovora, nije mu uspjelo donijeti mir izmedju Izraelaca i Palestinaca.
Njegov potpredsjednik, Al Gore je bio demokratski protukandidat teksaškom guverneru, republikancu George Bushu na predsjedničkim izborima 2000-te. Nakon veoma sporne utrke, Goru su trebala samo tri elektorska glasa za pobjedu. Ali je politički spor oko glasačkih listića na Floridi konačno razrješen na Vrhovnom sudu i 25 glasova sa Floride je dodjeljeno Bushu, i on je u januaru 2001. položio zakletvu kao 43 predsjednik sjedinjenih Država.
Osam mjeseci kasnije George Bush se, kako mnogi vjeruju, susreo sa najvećim izazovom pred kojim se Amerika našla od japanskog napada na Perl Harbour 1941.
Dok je čitao učenicima osnovne škole na Floridi, predsjednik Bush je obavješten o terorističkim napadima al-Qaide na Svjetski trgovinski centra i Pentagon u kojima je poginulo blizu 3 hiljade ljudi. To je definiralo njegova dva predsjednička mandata i američku vanjsku politiku u narednim godinama.
"Nakon 11. septembra, George W. Bush, koji je imao tečkoća u prvim danima u uredu,svoju misiju i svoj cilj - i moralno i praktično, je našao u odbrani zemlje od terorizma i otklanjanju prijetnji njegovoj zemlji širom svijeta, gdje god se one našle, sredtsvima koje sam odabere i u vremenu koje odabere", kaže istoričar Allan Lichtman.
Dva dana nakon napada, Bushova administracija je Osamu bin Ladena proglasila ključnim osumnjičenikom i obećala žestoku osvetu.
"Postoji stari poster na zapadu koji kaže: Traži se živ ili mrtav." Rekao je predsjednik Bush, i mjesec dana kasnije Amerika je odpočela napade na kampove al-Qaide i talibansku vlast koja je teroristima omogućavala boravak u Afganistanu
Pod plaštem Globalnog rata protiv terorizma, Bushova administracija je zvanično prihvatila doktrinu preventivne vojne akcije iu martu 2003 predsjednik Bush je američkim gradjanima i svijetu saopćio da je naredio invaziju Iraka.
Vojna pobjeda je bila brza. Ali vojni uspjeh nije doveo do političkog. Mnogi smatraju da zvaničnici Bushove administracije previše žurili u rat bez dobro pripremljene strategije postizanja mira i izgradnje stabilnog Iraka.
Istoričar Douglas Brinkley kaže, "kada postanete vrhovni vojni zapovjednik, istorija će vas ocjenjivati prema postignutim ciljevima, Da li smo pobjedili u Iraku i Afganistanu." Brinkly smatra da je "isuviše rano za konačni sud, jer smo u sred zbivanja", ali kaže da je sigurno da je Bushova strategija ratovanja bila neuspješna.
Manje grupe su protestirale protiv rata ispred Bijele kuće. Ali predsjednik Bush je dobio i drugi mandat, pobjedivši na izborima demokratskog kandidata senatora Johna Kerrya dok su se anti-ratni protesti nastavljali i ispred njegovog ranča u Texasu. Poularnost predsjednika Busha je opala zbog Iraka, aonda je usljedilo uragan Katrina, koji je 2005. zahvatio Louisianu. Više od hiljadu i osam stotina ljudi je poginulo.
Uz predstave da je Bushova administracija oluju dočekala nespremno, nezadovoljstvo Amerikanaca je pojačano kada je prvi pogled na razorne posljedice oluje predsjednik Bush obavio kroz prozor Air Force One.
"Morate se pokazati kada su oči javnosti uperene na vas. On je to trebao pokazati kada je zapuhala Katrina, jer to je bila javna tragedija, ali on to nije", kaže istoričar Allan Lichtman.
I mada je 2006 pred Kongresom govorio o obnovi nakon Katrine, naredne godine nije zbog čega je kritikovan.
Kolaps američkog tržišta kuća 2006. je proizveo domino efekt na globalno tržište kredita i povećanu stopu nezaposlenosti.
I mada to nije bila u početku, ekonomija je postala ključna tema u predsjedničkoj utrci demokratskog kandidata Baracka Obame i republikanca Johna McCaina.
"Činjenice da je ekonomija bila u teškoćama, kada je Bush napustio ured, da smo još uvijek bili u dva rata bez izlazne strategije i da je njegova osobna popularnost opala, dobrim dijelom i zbog Katrine, izazvale su široke reakcije protiv Busha", kaže Brinkley.
Uz ostalo, i to je doprinjelo da senator iz Illnoisa, Barack Obama velikom većinom pobjedi na izborima u novembru 2008.
"Sam izbor Baracka Obame za predsjednika je veliki trenutak u američkoj istoriji. On je prebražavajući jer je pokazao da rasizam možemo ostaviti po strani", kaže profesor Brinkley.
Barack Obama, 44 i prvi crnac američki predsjednik, je izabran uz poruku promjena i od prvog trenutka je obećao ambiciozne akcije.
"Počevši od danas, moramo se podići i odlučno ponovo raditi na obnovi Amerike, rekao je Obama milionskoj publici u Washingtonu na dan inauguracije.
Ali od svih obećanja tokom kampanje, Obama je prvih 100 dana uglavnom proveo u nastojanjima da spasi američku ekonomiju od najgore krize koja je od Velike depresije 1930-tih zahvatila Ameriku.
"Nema brzog oporavka ekonomije, jer je problem globalni i fundamentalni na način na koji je naša ekonomija postala ovisna od finansija", kaže istoričar Allan Lichtman.
Medjutim, cijela Obamina lista poslova je ambiciozna.
Ratovi u svijetu, globalna ekonosmka kriza, i Kongres koji nevoljko radi oko klimatskih promjena su samo neki sa kojima se susreće. I tu je uvijek ono nepredvidljivo, kaže Lichtman.
"Mi nemožemo predvidjeti sa kakvim će medjunarodnim krizama predsjednik Obama trebati da se nosi, ali znamo da će biti kriza u nardne dvije godine njegovog predsjedavanja."
Kinezi snažno vjeruju da prošlost pomaže razumjevanju sadašnjosti - to je putokaz kojeg bi američki predsjednik i sam rado prihvatio.
