Pakistan je jedan od ključnih elemanata nove strategije Bijele kuće za
Afganistan. Istovremeno to je
zemlja koja se suočava sa vlastitim teškim izazovima.
Talibanski militanti su i u Pakistanu i u Afganistanu, gdje se protiv njih bore
američke i NATO snage glavna prijetnja sigurnosti i miru u obje zemlje. Uz vrlo
česte, surove i krvave napade koje u Pakistanu izvode Talibani, i politički
skandal je prijetnja stabilnosti pakistanske vlade koju je formirao
predsjednik te zemlje Asif Ali Zardari.
Šta se dešavalo u Pakistanu tokom ove, još malo pa prošle godine.
Početkom 2009. pakistanska vlada je pokušala sklopiti mirovni dogovor sa talibanskim militantima u i oko Doline Swat, nekada primamljive turističke destinacije. Talibani se, međutim, nisu držali dogovorenog, proširili su kontrolu nad regijom i približili se Islamabadu na samo 60 kilometara.
Javna bičevanja i
razaranje škola za djevojčice bili su česti prizori i očiti primjeri talibanske
ideologije. Pakistanski ministar obrazovanja Mir Hazar Khan
Bijrani kaže da dilema nije bilo i da je odgovor vlade bio nužan:
„Nemamo
izbora i kontrolu na tom prostoru moramo ostvariti makar i silom."
I kako su pakistanske snege sigurnosti pošle protiv
Talibana u Dolini Swat, oko 2 i po miliona ljudi krenulo je iz vlastitih
domova. Sredinom 2009. godine Sjedinjene Države su odale priznanje za značajne
uspjehe pakistanskih snaga u Dolini Swat.
„Napokon,
pakistanska armija vodi uspješnu ofanzivu protiv Talibana" - ocijenio je Richard
Holbrooke, specijalni izaslanik Bijele kuće za Pakistan i Afganistan.
Uz intenziviranje talibanskih aktivnosti u
Afganistanu, Washington je tražio od Islamabada da bude efikasniji protiv
militanata, posebno u plemenskim područjima uz granicu sa Afganistanom, na prostoru koji militanti koriste za napade na afganistanskom tlu.
Oktobarski teroristički napadi na objekte Svjetskog
programa hrane u Islamabadu, armijskog sjedišta u Rawalpindiju i snaga
sigurnosti u Lahoreu pokazali su da se Pakistan mora još efikasnije fokusirati
na sigurnost na vlastitom tlu. Armija je najavila nove snažne ofanzive protiv
talibanskih militanata na jugu Waziristana koji su preuzeli odgovornost za te
krvave napade.
Glasnogovornik pakistanske armije general Athar Abbas
je tim povodom rekao:
„Bilo
koja vrsta nestabilnosti u tom regionu, prenijeće se i uzdrmati stabilnost na
drugim područjima Pakistana."
U Washintonu, u razgovoru za Glas Amerike,
zapovjednik Združenog štaba američkih vojnih snaga admiral Mike Mullen istakao
je da se pakistanska armija mora obračunati i sa Talibanima na sjeveru
Waziristana, odakle oni napadaju koalicione snage u Afganistanu:
"Talibani
su ti koji ubijaju Amerikance, Talibani su ti koji ubijaju
Afganistance, Talibani su ti koji napadaju koalicione snage. I na njih i na sve
ostale ekstremističke grupe treba vršiti snažan pritisak."
Na drugoj, političkoj strani, Vrhovni sud Pakistana
počeo je razmatrati peticije za ukidanje amnestije kojom su predsjednik Asif
Ali Zardari i oko 8 hiljada viših vladinih službenika pomilovani od optužbi za
korupciju. Kao predsjednik zemlje, gospodin Zardari uživa imunitet, a analitičari
procjenju da bi vlada mogla biti dodatno oslabljena ako slučajevi korupcije
bliskih Zardarijevih saradnika budu ponovo otvoreni.
„Politička
nestabilnost nije nikako potrebna Pakistanu, jer to znači i ekonomski nazadak. Ni jedno, ni drugo nije prihvatljivo za zemlju koja se
suočava sa ozbiljnim prijetnjama terorista" - ističe univerzitetski profesor
Ishtiaq Ahmad.
Naredna godina će, kako sada izgleda, biti još jedna teška godina za Pakistan. Ovogodišnji izazovi, borba protiv talibanskih pobunjenika i terorista i optužbe za korupciju visokih vladinih službenika koje bi mogle biti aktivirane ako Vrhovni sud suspenduje amnestiju, biće dio pakistanske svakodnevnice i 2010. godine.
