Rijeka, inače i državna granica,
dijeli dva grada, Juarez u Meksiku i El Paso u Sjedinjenim Američkim Državama.
Mada su po mnogim odlikama dva odvojena svijeta, Juarez siromašan, pun
kriminala, a El Paso prosperitetan i relativno siguran, ta dva grada vezuje
jedna čvrsta veza... porodica Ruiz i ono što Maria i Jesus i njihovi kćerka i
sin čine za siromašne stanovnike Juareza.
Sa i danju i noću
bučnog autoputa broj 10, glavne saobraćajnice kroz američki El Paso, mogu se
vidjeti, udaljene nekoliko stotina metara, betonske kuće meksičkog Juareza.
Jezus i Maria, devetnaestogodišnja kćerka Liz i trinaestogodišnji sin Jesus žive u mirnom predgrađu El Pasa. Kao i 80 odsto stanovnika tog grada, i oni su latino.američkog porijekla.
Svakog vikenda Porodica
Ruiz oblazi u Juarez. Ne da posjeti rodbinu ili prijetelje, nego da pomogne
tamošnje nevoljnike.
"Kada pređete
granicu i kročite u Meksiko vidite mnoštvo ljudi. Mnogi od njih su gladni, bez
novca, mnogi od njih od vas traže pomoć" - govori Liz Ruiz.
Svo vrijeme boravka na
meksičkoj strani, Ruizovi moraju biti izuzetno oprezni zbog dilera drogom,
kidnapera, mnogih korumpiranih policajaca.
Za sat vožnje, stižu do
siromašne periferije Juareza. Maria Ruiz će reći da su ti dijelovi Juareza
jednostavno zaboravljena naselja. I svakog
vikenda odredište porodice Ruiz je jedna zgrada koju koriste kao objekat u
kojem siromašnim dijele potrepštine koje su dovezli. To nije samo hrana, nego i
potrepštine za higijenu i ono što je nužno djeci koja idu u školu.
Onog jutra kada se u
Juarezu zatekla i reporterska ekipa Glasa Amerike, već oko 9 sati ujutro skoro
200 ljudi stajalo je u redu. Svi oni će dobiti besplatan objed i veliku kesu u
koju će staviti desetak odjevnih predmeta, par patika, šampon i sapun.
Siromaštvo nije strano
Jesusu Ruizu. Rođen je I rastao u Juarezu. U Sjedinjene Države ušao je ilegalno,
sa 14 godina:
"Tih 14 godina u
Juarezu su godine siromaštva i bijede. Proživio sam sve što preživljava
sirotinja Juareza. Od tada do danas gotovo da se ništa nije promijenilo. Kada
sam prešao u El Paso, vidio kako se tu radi i živi, govorio sam, uzvikivao i
sam sebi tvrdio da nikada, nikada neću ponovo doći u Juarez, u Meksiko."
Maria, njegova supruga,
rođena i odrasla u Sjedinjenim Državama, promijenila je njegovo mišljenje. Prvi
put je prešla u Meksiko prije 10 godina i bila šokirana tamošnjim siromaštvom.
"Morala sam reći mom
suprugu... moram se vratiti u Juarez i učiniti nešto. Nisam se mogla pretvarati
da ništa nisam vidjela. Jasno sam rekla da želim pomoći. Upitao me šta želim da
uradim. Sjećam se da sam rekla da želim djeci u školi odnijeti jabuka naranči,
banana, slatkog kruha...."
Ubrzo, kada se glas
proširio o tome što Ruizovi čine, mnogi žitelji El Pasa i iz okoline počeli su
darivati novac, odjeću, hranu zadužbini koju su pokrenuli Maria i Jesus. Uz
odobrenje lokalnih vlasti u Juarezu, Ruizovi su finasirali izgradnju crkve i zgrade
za pružanje pomoći na jednoj nekorištenoj, napuštenoj parceli.
Porodica Ruiz nije, za
američke standarde, bogata porodica. Kada su počinjali sa organiziranjem pomoći
stanovnicima Juareza, bili su blizu onima kojima su htjeli pomoći.
"Živeći, ovdje u El
Pasu, u siromaštvu, i odlazeći u Meksiko bilo mi je jasno da naše siromaštvo
nije ništa u poređenju sa siromaštvom i bijedom jadnika sa te strane granice."
Kako zadužbina Marie i
Jesusa Ruiza raste, tako raste i pomoć stanovnicima Juareza. U toku je gradnja
novih zgrada za pripremanje jela za 500 osoba, sirotišta za 100 djece i
trgovačke škole.
Zašto to Ruizovi rade?
Maria će jednostavno reći da je najveća nagrada radosno i nasmijano dječije lice.
