U svom novom dokumentarnom filmu
"Kapitalizam: Ljubavna priča", reditelj Michael Moore se fokusirao na
jednu od najviše raspravljanih tema danas u Americi - ekonomsku krizu.
Kombinujući oštru satiru sa ljudskom dramom, Moore govori o kolapsu tržišta kuća i
stanova, kreditnom krahu, potresima na Wall Streetu i 750 milijardi dolara koju
je američka vlada dala bankama kako bi održala njihovu likvidnost. Za Glas
Amerike o novom Moore-ovom filmu prilog pripremila Penelope Poulou.
"Došao sam da u ime gradjana uhapsim direktore
AIG."
Kaže u filmu Michael Moore.
U filmu Kapitalizam:Ljuvana
priča", Michael Moore kaže da je neobuzdana pohlepa gurnula Ameriku u
najdublju financijsku krizu od Velike depresije 30-tih godina. U svom
uobičajenom teatralnom stilu Moore okrivljuje banke i financijske institucije.
"Evo kako se to desilo.
Prvo, vlasnicima kuća kažete da im je kuća banka, i da tu banku mogu koristiti
da uzmu još novca. Samo refinansirajte. Svako to radi! Naravno, sakrivene na
desetinama sitno ispisanih stranica su odrednice koje banci dozvoljavaju da
povećava vašu kamatu do nivoa za koji vi niste znali. Možda toliko visoko da
više nećete biti u prilici plaćati dug. Ali to je u redu. Ako ne možete plaćati
mi ćemo jednostavno uzeti vašu kuću."
Moore kaže da su kuće samo jedna
strana današnje američke ekonomske krize.
"Pad vrijednosti dionica, bankrotiranja, gubici hipoteke, globalni pad ekonomije i financijska pomoć vlade.
Uloživši nekoliko miliona dolara
da kupi Kongres, Wall street je dobio milijarde."
Moore navodi da su vladini
zvaničnici, zajedno sa direktorima korporacija stvorili scenario sudnjeg dana,
govoreći da će financijski sistem pasti bez velike financijske pozajmice
bankama.
"Zakon je prihvaćen."
Kongres se složio da od poreza
gradjana ugroženim financijskim gigantima dodjeli 750 milijardi dolara.
Ali Elizabeth Warren, iz
Kongresnog komiteta za nadgledanje, u filmu kaže da se ne zna gdje je taj
novac.
Moore: Gdje je naš novac?
Warren: Ne znam, odgovorila je
Warren.
Sa svojom prepoznatljivom bezbol
kapom i u jeansu, Moore kuca na vrata gigatskih korporacija tražeći odgovor.
"Ja ću taj novac vratiti
Ministarstvu finansija. Upravo u ovom autu. On je siguran. Možete mi
vjerovati." Kaže u filmu Michael
Moore.
Mimo kritika, Moore prikazuje
srceparajuće slike amerikanaca srednje klase, vrijednih ljudi koji ne mogu naći
posao, prehraniti porodicu ili plaćati za svoj krov nad glavom.
Ovdje nema ništa. Ne mogu biti
unajmljena plesačica u muškom klubu, kaže razočarana žena koja traži posao.
Moore dovodi u pitanje moralnost
kapitalizma kojeg opisuje kao neregulisani ekonomski sistem u kojem nekolicina
izvlači maksimalan profit na račun mnogih drugih.
On je to ponovio u razgovoru sa
novinarkom Arianom Huffington, nakon prikazivanja filma.
"Ne želim da imamo raspravu
u smislu kapitalizma protiv komunizma. Želim jednostavno da se vratimo našim
ključnim vrijednostima, onome što su Thomas Jefferson i Ben Franklin i ti momci
imali da kažu o demokraciji."
Pravo glasa, kaže Moore, je
najefektivnije oružje protiv zloupotrebe vlasti.
Njegov dokumentarac ne nudi
ekonomske alternative niti pruža dokaze o korumpiranosti korporacija.
Njegov ton pridikovanja može
odvratiti mnoge koji traže kompleksiniji pristup. Ali Moore-ova namjera nije
intelektualni dijalog. On želi podstaći unutarnju reakciju.
Vratite nam naš novac, ponavlja
Moore.
Na taj način, on se nada,
Amerikanci će dobiti dovoljno energije da nešto oko toga učine.
"Mora biti neka vrsta pobune ljudi koji nemaju ništa protiv onih
koji imaju sve, kaže lik u Moore-ovom filmu.
