Linkovi

Dječiji ljetnji kamp zasađuje sjeme mira


Na jednoj večeri prije čak 17 godina novinar sa srednjeg istoka, John Wallack, je pozvao visoke izraelske, palestinske i jordanske zvaničnike da se upuste u veliki izazov, vrijedan rizika -da se pošalje petnaestoro djece iz svake od tri zemlje u ljetnji kamp u američkoj saveznoj državi Maine.

Američki novinar je bio tada uvjeren da je nedostatak mogućnosti za te mlade ljude da se druže, upoznaju jedni druge, postanu prijatelji , zajedno se zabavljaju kao tinejdžeri drugdje, dakle, uzrok stalnoj mržnji koja vlada regionom. I , šest mjeseci kasnije, rodjen je kamp Sjeme Mira, koji funkcionira i dan danas. Gotovo 500 djece svakog ljeta dolazi u ovaj kamp , u nadi da će zasadjeno sjeme mira jednog dana izrasti u jako, neuništivo drvo.

Na prvi pogled, Sjeme Mira izgleda kao i svaki drugi ljetnji kamp za djecu..

U kampu djeca plivaju, igraju lopte, voze se kanuima. Ali, tu prestaje svaka sličnost. Većina djece u kampu su iz Izraela, s palestinskih teritorija, iz Egipta i Jordana. Došli su izraziti svoja osjećanja o srednje istočnom sukobu, i da saznaju kako se osjeća druga strana. Leslie Lewinson je direktor kampa.

Cilj našeg kampa je dovesti djecu iz tog regiona koja nemaju priliku da se druže, kako bi se družili u jednoj pozitivnoj, prijateljskoj atmosferi.

Djeca su starosti od 14 do 16 godina. Iako neki sudionici kampa žive na pet minuta jedni od drugih, fizičke, kulturne i političke barijere su spriječile njihovo druženje. Bobbie Gottschal, suosnivač Sjemena Mira, kaže kako upravo te barijere igraju ključnu ulogu u održavanju neprijateljstva.

Oni uglavnom vide vojnike, novinske izvještaje o ljudima koji im žele nanijeti zlo.. Na žalost, oni se poistovjećuju samo s time..., kaže Gottschallova.

Sjeme Mira želi uništiti prepreke. Amira je iz Kaira I po prvi puta u ovom kampu je upoznala nekog iz Izraela.Ona govori:

Naučila sam da su oni divni ljudi, Stvorila sam puno novih prijatelja.

Ali prihvatiti nova prijateljstva i razumjeti druge nije tako lako.

Kamperi se svaki dan uključuju u debatne klubove koje vodi posrednik - učitelj u kampu, a diskusije su vrlo često žučne.

Kampere biraju tamošnje vlade, Prije nego dodju u kamp, vlada ih i brifuje. No, organizatori kampa kažu da je to u reduč u raspravama,nakon što se argumenti stari više od 50 godina iscrpe, započinje istinsko slušanje drugoga, učenje, razumijevanje...

Bobbie Gottschal, suosnivač kampa objašnjava da je bolje da se na stol iznese i prljavi veš, da se iskažu i najgore misli. No, kada se i o tome otvoreno progovori, svi se pogledaju medjusobno, i pomisle: ovi ljudi sa mnom u kampu, jesu li mi oni to učinili?

Petnaestogodišnja Nili iz Izraela, iz gradića u blizini Tel Aviva, kaže da je prva nedjelja dijaloga bila najteža.

Bilo mi je vrlo teško. Čula sam stvari kojih sam se zastidjela, i svoje zemlje, i svoje vlade...S druge strane, ja razumijem zašto su se te stvari dogadjale. Jednostavno , pomislila sam da nema pravde ni za jednu stranu.

15 godišnji Cameel, palestinski kršćanin iz Betlehema, dodaje da su rasprave bile često vrlo stresne, ali da je vrijedilo.

Ovo je promijenilo moje mišljenje, jer sam prije nego sam došao u kamp, mislio da su Izraelci samo teroristi, ljudi koji nas mrze, koji nas žele ubiti.No sada shvatam da nisam nikad ni pomislio da su i oni normalni ljudi kao i mi, i da nemaju veze s ekstremistima., naglašava Cameel.

I Nili i Cameel kažu da će po povratku kućama prijateljima i obitelji kazati i svome iskustvu.

Bobbie Gottschal kaže da je kraj ljeta u kampu u stvari za njih početak. Najteži dio posla je doći natrag kući i početi raditi na miru.

Kada se vrate kućama, potrebno ih je maksimalno podržati. jer, i oni su tek shvatili da ima i druga strana priče...U trećoj nedjelji dolazi do otkrovenja..., kaže Gottschal.

Ovo je 17.ta sezona kampa mira. Organizatori su uvjereni da je sjeme dobro bačeno. Na ovim je mladima da se vrate kući i počnu njegovati drvo.

XS
SM
MD
LG