Linkovi

Bill Stuebner: Nikada nisam mnogo očekivao od Daytonskog prorazuma


Billu Stuebneru rat nije bio nepoznanica niti prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu.1992. godine godine prvim avionom sletio u Sarajevo pod opsadom, a nakon toga iz Zagreba, radio u logističkom dijelu Ureda za humanitarnu pomoć ugroženim područjima. U novembru 1992. godine godine Bill Stuebner je bio jedan od rijetkih koji je uspio doći do izolovane enklave, Goražda, što je iziskivalo 16 sati probijanja nesigurnim putevima uglavnom noću, planinarenje sa lokalnim vodičima.....

Sedamnaest godina kasnije gospodin Stuebner će krenuti istim putem, ovog puta na planinarenje pod dnevnom svjetločću, u sasvim drugačijim okolnostima i sa mnogo odraslijim vodičima. Na pitanje čemu zahvaliti taj dugogodišnji angažman i interes za Bosnu i Hercegovinu, Bill Stuebner odgovara da u zemlju zaista nije bio zaljubljen... sve dok se nije zaljubio u Bosanku i tako zauvijek ostao vezan i za BiH.

U razgovoru za Glas Amerike govorio je o koracima koji Bosnu i Hercegovinu mogu izvesti iz teške političke krize. Kao najbitnije izdvojili smo slijedeće:

„Nikada nisam imao velika očekivanja od Deytonskog sporazuma, najviše zbog toga što garantuje i osvrće se na prava grupa a ne na individualna prava, što je samo po sebi loše. U tom kontekstu treba činiti velike promjene. Mislim da bi u ovom trenutko najbolje bilo brzo se uključiti u NATO savez.... To nešto u čemu se svi slažemo. Jedan dio nas već radi na tome i mislim da je čak moguće da ćemo to uspjeti i do kraja 2010. godine. To bi jednostavno odstranilo faktore straha, a to je nešto što me uvijek ljutilo kod većine bosanskih političara. Jjer mnogi od njih zloupotrebljavaju strah jednih prema drugima.

Još je jedna stvar na koju se mi Amerikanci moramo koncentrisati. To je nešto što sam davno naoučio od jednog bosnaskog seljaka, koji me je tokom rata pitao kada će doći američki ambasador. Ja sam mu rekao da bi BiH trebala biti više evropsko pitanje, a on mi je odgovorio: „Ma zaboravi to, ako nešto treba da se uradi, to treba da urade Amerikanci!"

Bosna i Hercegovina je osam godina bila u zapećku vašingtonske politike. To treba da se promijeni i mislim da treba da imamo specijalnog izaslanika za cijeli Balkan, jer to je problematična regija. Taj izaslanik bi regiju vratio u fokus američkog interesovanja. Po mom mišljenju, to bi trebao da bude Jacques Paul Klein koji ima sarajevsko iskustvo, koji poznaje političke čimbenike, ali koji je i dovoljno pametan i snažan da pokuša da zaista donese promjene.

Treća, ali vrlo važna i korisna stvar za Bosnu i Hercegovinu bi bilo što prije izgraditi autoput C-5 koji bi išao od Budimpešte do Dubrovnika. To bi bila jedna snažna ekonomska mašina i vrlo brzo bi donijela ekonomsku dobrobit. Taj autoput bi poboljšao komunikaciju i, u kombinaciji sa brzim ulaskom u NATO savezu što bi garantiralo sigurnost, otvorio mnoga vrata za strane invisticije, koje bi, naravno, donijele boljitak za cijelu zemlju."

XS
SM
MD
LG