U ponedeljak, 20. jula biće tačno
40 godina od trenutka kada je, po prvi put, čovjek stao na mjesečevo tlo. Podvig
atronauta Neila Armstronga i Buzza Aldrina koji su se u lunarnom modulu
spustili na Mjesec, i Michaela Collinsa, koji je ostao na matičnoj letjelici što
je orbitirala oko Mjeseca, bio je zapravo kraj jedne faze i početku novog ciklusa čovjekovog
dubljeg prodora u svemir.
Misija Apollo 11 bio je
uspjeh vrijedan ponosa svakog Amerikanca i Sjedinjenih Država koje su prvih
godina prodora u svemir zaostajale za tadašnjim Sovjetskim Savezom.
Jim Burke, nekadašnji
inžinjer NASA-e, američke Nacionalne agencije za istraživanje svemira, bio je
svjedok tog ranog, svemirskog, rivaliteta dvije super sile:
"Bio je to miroljubiv,
ali žestok sukob sa konkurentom koji je u solarnom sistemu nastojao biti ispred nas, nastojao dosegnuti
nove prostore. Bio je to divan rivalitet, sa ogromnim entuzijazmom na obje
strane."
Letovi u svemir sa
ljudskom posadom, odnosno još pet misija na mjesec do 1972. godine, bili su
ključni dio svemirskog programa Sjedinjenih Država.
Ut to, i Amerikanci i
Sovjeti nastavljali su sa realizacijom programa istraživanja bez ljudskih
posada. Lansirali su letjelice, istraživačke sonde, daleko dublje u solarni
sistem, slali robotizirana vozila na Mars.... I teleskop Hublle, u orbiti
visoko iznad zemlje, počeo je slati
fotografije spektakularnih prizora iz udaljenih zvjezdanih sistema.
Tokom 1980-ih,
Sjedinjene Države su ograničile misije sa ljudskom posadom na zemljinu orbitu,
prvo u okviru programa letova svemirskih brodova i onda, počev od 1998. godine
letova vezanih za izgradnju Međunarodne svemisrke stanice. Stanica je projektak
saradnje Sjedinjenih Država, Rusije, Japana, Kanade, Brazila i 11 evropskih
država.
Dva tragična incidenta
uticala su na promjene u američkom svemirkom programu. Svemirski shuttle
Challenger raspao se 73 sekunde nakon uzlijetanja 1986. godine. Poginulo je
svih 7 astronauta.
Columbia, drugi shuttle, raspao se na paramparčad na
povratku, prilikom ulaska u zemljinu atmosferu 2003. godine. Ponovo je nastradalo svih sedam
članova posade.
Louis Friedman, izvršni
direktor Planetary Society, neprofitne organizacije za istraživanje sunčevog
sistema, smatra da, unatoč tim tragedijama, nije splasnula ambicija
istraživanja prostora izvan zemljine orbite:
"Čovjek je istraživač.
Čovjekov let u svemir je skup i vrlo rizičan. Nove destinacije, novi svjetovi
su izazovi kojima nije moguće odoljeti."
Tadašnji američki
predsjednik, George Bush, najavio je 2004. godine novi cilj - povratak čovjeka na Mjesec do 2020. godine, i iz baze na Mjesecu, let sa ljudskom posadom na Mars poslije 2030. godine.
"Ovo je mali korak za čovjeka, ali ogroman za čovječanstvo...." - rekao je prije 40 godina Neil Armstrong, kročivši na mjesečevo tlo.
"Misija Apollo je dokaz da čovjek nije više prikovan za zemlju" - dodao je godinama kasnije.
Uz dva velika rivala, i
druge zemlje se uključuju u istraživanja svemira. Prvi kineski astronaut
obletio je Zemlju 2003. godine. Letjelica koju je lansirala Indija u novembru
prošle godine sletjela je na Mjesec u novembru.
Jedno od naslijeđa poduhvata Apollo je, osim nastavka miroljubivog rivaliteta u svemiru, i otvaranje perioda saradnje istraživanja i osvajanja svemira, dubljeg razumijevanja planete Zemlje i beskrajnih sazvježđa koja je okružuju.
