Ako želite da vam stalno netko drugi rješava probleme, u velikoj ste opasnosti, poruka je Bosni i Hercegovini Medjunarodne grupe za krize , čiji su analitičari Sabine Frasier, i Marko Prelec netom boravili u Washingtonu. Prvo smo zamolili gospodju Frasier da prokomentira nedavnu kolumnu u Wall Street Journalu, gdje se izmedjuostaloga kaže dana ostaje još jedna velika prepreka za cijeli region, a to je BiH. Ona je potom kazala:
Medjunarodna grupa za krize je nedavno objavila izvješće pod nazivom Bosna od Dejtona do Europe, jer smatramo da je Bosna još uvijek u tranziciji, dakle, s jedne strane je desetogodišnji napredak Bosne prema članstvu u Europskoj Uniji, a s druge strane su mnogi izazovi koji je još čekaju. Jedna od stvari koje nas brinu već duže vrijeme je gruba retorika koju koriste bosanski političari, a koja još više potiče na dijeljenje. S jedne strane imate bošnjačke političare koji ponavljaju da Republika Srpaska treba biti ukinuta, s druge strane imate srpske političare koji žele organizirati referendum da se odvoje od Bosne i Hercegovine. Mi smatramo da je ovo veoma opasno.Da bi Bosna postala stabilna i počela se pomjerati prema EU, mora postojati puni konsenzus da će država ostati u miru i zajedništvu. Naravno da postoje poteškoće kako podijeliti vlast, ali ne smije biti upitno da je ovo jedinstvena zemljai da će moći samo kao takva surađivati s Unijom.
Potom smo Marka Preleca podsjetili da je u washingtonskom Centru za strateške i međunarodne studije nedavno govorio i novi bosanski ambasador u Washingtonu Mitar Kujundžić. Ambasador Kujundžić, i prema mišljenju mnogih na toj konferenciji, Bosnu predstavio kao državu bez problema, na što ga je washingtonski analitičar Edward Johnes pitao da li je onda tačno da je Amerika koja je zabrinuta za situaciju u Bosni neinformirana o o stvarnom stanju?
Gospodin Prelec odgovara:
Situacija se sigurno jeste popravila ako je usporedite s onom netom nakon rata i to se često zaboravlja, koliko je država za ovo vrijeme postigla. Kada usporedite novinske članke nakon rata i sada oni su neusporedivi. Ali isto tako ja se slažem sa gospodjom Fraiser da situacija jeste komplicirana jer političari često izražavaju svoja suprotna mišljenja jedni prema drugima kroz brojne prepirke. Neslaganja nastaju o načinu kako voditi državu, kako podijeliti političke pozicije, ili oko nepriznavanja jednog od etniteta ili nacionalnosti, zbog genocida, ili pak mi Hrvati nemamo nacionalnost, i sve to vodi izvjesnoj nestabilnosti. Situacija se čini kao alarmantna ali nije baš tako. Neslaganja su razumljiva, to su znakovi da bosanski političari pokušavaju naći put koji bi ih vodio ka Europskoj Uniji. Nadajmo se da će biti uspješni u tome.
Za Bošnjake ovo je veliki problem, iz razloga što ih još mnogo živi u nostalgiji za državom koja je bila prije rata a ne ovom koja je nastala iz rata, što je stvarno različita stvar. I to stvara problem, jer je ta država prije rata neprijatelj sadašnjoj Republici Srpskoj.Što je normalno da stvara problem, kada pogledate da imate državu koja je agresivna prema drugom entitetu. . Mislim u principu da je Tihićeva strana strana za budućnost, on je rekao neke jako hrabre stvari o pokretanju prema budućnosti, prema naprijed, izrazio je mišljenja s visokom tolerancijom, a i također on je neko ko je propatio kroz rat, tako da te njegove riječi odišu i moralnim pravom, što nije baš uobičajeno.
Ali ništa se ne bi trebalo uzimati za osobno, jer to je normalan proces evolucije društva.
Gospodina Preleca smo zamolili da komentira i nedavnu izjavu američkog analitičara Michaela Haltzera, iz VIjeća za trans atlantske odnose, koji je uzrazio zabrinutost zbog reultata budućeg popisa stanovništva u BiH, prvenstveno zbog , kako je rekao , posljedica genocida .Da li je dakle, stvarno moguće pobjeći od predratne države ili Bošnjaci ipak imaju pravo tvrditi da izgubili najviše s Dejtonskim sporazumom, s obzirom na primjer,da je pred rat na današnjoj teritoriji Srpske živjelo 46 posto Bošnjaka, a danas je preko 90 posto Srba.
Prelec naglašava da referenduma ne može biti, a potom i objašnjava zašto:
Referenduma neće biti iz razloga što je to jedini način kako bi se eliminirala Republika Srpska. Pokušaj odvajanja bi se smatrao opasnim potezom za Srbe, ali također i mogući gubitak povlastica koje sada imaju. I mislim da to većina Srba u Banjaluci zna. Istina je da je povratak bio neravnomjeran, međutim Bosna se smatra uspješnom u rješavanju povrataka ljudi domovima, u Bosni se većina ljudi vratila domovima, i veći im je postotak nego u mnogim drugim postkonfliktnim zemljama.
Razlog tomu je jer su to većinom područja potpuno uništena u ratu, a ima ih koja su i prije rata bila u teškoj ekonomskoj situaciji, tu se ne može ništa učiniti.
Na popisu stanovništva 2011. bit će pitanja o rješavanju pitanja povratka, ali također i zaostataka u ulaganjima koja su takodjer rezultirala nepovratcima.
U okviru zadnjeg izvješataja ICG-ja su i preporuke medjunarodnoj zajednici, a čini se da je ona poslana Washingtonu najkraća:podržavajte Ured visokog predstavnika do daljnjeg? Istodobno , preko 85 posto gradjana BiH koji su sudjelovali u jednoj našoj anekti kažu da bez aktivne uloge Amerike BiH nema brzog i dobrog rješenja?
Odgovara Sabine Frasier riječima:
Posljednjih godina međunarodna zajednica se fokusirala najviše na Kosovo, taj dio se smatrao kao najproblematičnijim, gdje su se očekivali problemi. Kosovo je nezavisno već godinu dana i sada zajednica može proširiti svoj fokus. Mislim da bi se EU i SAD trebali podjeliti i raditi otprilike istim intenzitetom sa svakom zemljom regije a ne samo s jednom ili drugom. U BiH se pogrešno misli da SAD ili EU mopgu doći i riještiti cijeli problem. Da, Amerika je igrala veliku ulogu tamo, slala je pomoć, vojne snage, ali stvari su napredovale i promijenile se. Ako se Bosna želi ponašati kao članica UN, ili čak Vijeća sigurnosti UNa onda moraju preuzeti odgovornost, što znači da će političari morati sjesti za stol i pregovarati što se treba učiniti. Prelako je za lokalne političare da se pozovu na Visokog predstavnika ili američkog ambasadora da im riješi probleme, ne to moraju biti bosanski političari i bosanski narod koji će doći do rješenja. U drugom slučaju imat ćemo protektorat u kojem Bosna neće napredovati nigdje. To bi bilo jako negativno. Mislim da da, Amerika treba podupirati , i EU ima svoju ulogu u tome jer je budućnost Bosne unutra EU ali SAD ne može doći sada i odigrati sve za njih, to ipak trebaju odraditi lokalni političari.
