Iranska revolucija u Iranu, 1979. godine prekinula je odnose te zemlje sa Sjedinjenim Državama i taj prekid traje već 30 godina. Medjutim, američki predsjednik Barack Obama je poslao signale Teheranu da bi moglo doći do dijaloga, na što je Iran odgovorio slanjem vlastitih signala novom američkom predsjedniku. Jeffrey Young za Glas Amerike govori o američko-iranskim odnosima u protekle tri decenije.
Prvog februara 1979. godine,
iranski duhovni lider Ayatollah Ruhollah Khomeini vrati se iz Francuske gdje je
bio u izgnanstvu. Iranska revolucija je već bila počela, a uz njega se
učvrstila i ojačala.
4-tog novembra te godine,
radikali su prešli zidove američke ambasade u Teheranu, i 53-je američkih
diplomata,drugih uposlenika, i čuvara uzeli kao taoce.
Time su započeli, sada već 30-to
godišnji, sukobi i stanje loših odnosa, koje su kuliminirali u 2002. godini
kada je predsjednik George Bush Iran proglasio dijelom takozvane "Osovine
zla", kao jednom od tri zemlje koje se nastoje domoći nuklearnog oružja.
"Iran agresivno nastoji
pribaviti to oružje i izvoziti teror, dok nekolicina neizabranih suzbijaju nadu
iranskog naroda za slobodom", rekao je predsjednik Bush u januaru 2002.
Ali sada, sa promjenom
administracije, predsjednik Barack Obama šalje drugačije signale. Njegova
posljednja poruka je došla u intervjuu datom za TV al-Arabiya.
"Ukoliko su zemlje kao Iran
spremne otvoriti svoje pesnice, one će naići na našu ispruženu ruku",
poručio je Obama.
Najviše iranske ljutnje protiv
Sjedinjenih Država dolazi zbog podrške Washingtona iranskom šahu Mohamedu Rezi
Pahlaviju. On je kontrolu Irana preuzeo 1953. nakon, od CIA-e potpomognutog
udara protiv izabrane iranske vlade.
Mnogi u Iranu šaha smatraju
brutalnim tiraninom koji je podstakao iranske islamiste, kaže bivši iranski
diplomata Shireen Tahmaseeb Hunter.
"Zbog nespremnosti šaha da
ponudi političku atmosferu u kojoj bi djelovale sekularne političke grupe, sve
je ostavljeno religijom vodjenim grupama, koje su onda koristile džamije i
druge religijske organizacije za slanje svojih poruka", kaže on.
Kada su Sjedinjene Države 22
oktobra 1979. prihvatile teško oboljelog šaha, ljutnja radikala je dostigla
vrhunac, i 4-tog novembra oni su zauzeli američku ambasadu u Teheranu. To je
onda podstaklo širu grupu Iranaca.
Bivši zamjenik ambasadora i talac
Bruce Laingen kaže:
"To je trebalo da bude simboličan, kartkoročan čin. Ali je odmah postalo mnogo više od toga. To penjanje iranskih studenata preko zidova ambasade brzo je inspirisalo strast na ulicama i dijelom kod svih, posebno kod mladjih ljudi, studenata", kaže on.
Bruce Laningen i drugi taoci su držani 444 dana, i pušteni su tek 20-tog januara 1981. godine.
Onda su drugi dogadjaji pojačali antagonizam.
Kada je irački diktator Saddam Hussein 1980-te otpočeo osam godina dug rat protiv Irana, Sjedinjene Države su ga podržale.
Zatim je u julu 1988, američki ratni brod u Perzijskom zaljevu, greškom oborio iranski putnički avion ubivši 290 ljudi.
Nakon što su Sjedinjene Države, 2003. godine, srušile Saddama, Iran je vidio šansu za veći uticaj u Iraku radeći kroz odredjene klerike i političke partije.
U isto vrijeme Amerika je optužila Iran da pribavlja bombe i podržava iračke pobunjenike u napadima na američke vojnike.
Ali iranske nuklearne ambicije su ključna tačka spora izmedju Washingtona i Teherana. Iran kaže da je njegov nuklearni program za mirnodopske svrhe, ali Sjedinjene Države i druge zemlje vjeruju da Iran želi nuklearno oružje.
Amerika i neke arapske zemlje vjeruju da Iran to radi kako bi postao ključna regionalna sila. Medjutim, iz Centra za strategiju i medjunarodne studije, Anthony Cordsman misli da je iranski uticaj ograničen.
"Iranska hegemonija praktično ima ograničen uticaj u Iraku, ima velikih problema sa Afganistanom, ne može dominirati u Perzijskom zaljevu, ili izvoditi vojne akcije u zaljevu da ne provocira Američki odgovor sa kojim se ne može nositi, nema velikog uticaja u Centralnoj Aziji, kao sila teško da može izvršiti pritisak na Tursku, a Sirija koristi Iran jednako koliko Iran koristi Siriju", kaže Cordsman.
Iranska revolucija je sada stara 30 godina. Iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad nastavlja sa brojnim zahtjevima Sjedinjenim Državama prije nego se Teheran složi sa procesom odledjivanja trenutno zamrznutih diplomatskih odnosa. Ali analitičari kažu da bi nedavna promjena u vodjstvu Sjedinjenih Država mogla omogućiti da se predje preko većeg dijela prošlosti i led počne topiti.
