Kada novi sastav američkog Kongresa u januaru bude položio zakletvu, jedan od prvih zadataka će biti usvajanje novog paketa za stimuliranje ekonomije. Zakonodavci i analitičari procjenjuju da će u taj paket vjerovatno biti uključeno i povećanje socijalne pomoći i povećanje novčanih davanja za hranu. Naime, sve je veći broj Amerikanaca kojima je potrebna pomoć u hrani, odnosno veći je nego ikada prije.
Carrie Ray Black je samohrana majka iz savezne države Kentucky. Ima dvoje djece, radi i ide u školu tri dana u sedmici kako bi dobila diplomu za medicinsku sestru. Školovanje znači manje vremena za rad, nižu mjesečnu zaradu. Nakon što svakog mjeseca plati račune, ne ostaje joj dovoljno novca da prehrani obitelj. Zbog toga se prijavila za pomoć u hrani.
“Mada je ponekad hrana posljednja stvar , ipak ne uspijevam razvući to malo novca kojeg imam za hranu. I shvatila sam da mi je potrebna pomoć” - kaže Carrie.
Kupone za hranu financira federalna vlada i dijeli ih siromašnim i obiteljima s niskim primanjima. Mnogi od njih su samohrane majke koje rade. Kuponi za hranu su nekada ličili poštanskim markama, ali se danas odgvorajući novčani iznosi dijele u vidu elektronskih kartica. Prema podacima američke vlade broj Amerikanaca koji dobijaju pomoć za hranu u septembru je dostigao 31.5 miliona, a čak 36 miliona ljudi u SAD ima poteškoća da osigura hranu. Takvima pomoć stiže i od brojnih humanitarnih organizacija koje prikupljaju hranu i dijele je besplatno.
Jedna od njih, Gods Pantry Food Bank iz Lexingtona, savezna država Kentucky, nudi pomoć u hrani u 49 oblasti širom zemlje. Hranu dobija od velikih američkih proizvođača i nudi je onima koji ne primaju federalnu pomoć, kao i onima kojima je potrebno više od onoga što mogu dobiti za novčanu pomoć federalne vlade.
Volonter i koordinator u Gods Pantry Food Bank-u Mandy Brahuha kaže da je “banka hrane” prehranjivala 800 obitelji mjesečno. Ovog mjeseca hiljadu i 900 obitelji je zatražilo pomoć. Po njenoj ocjeni ono što se može vidjeti u Kentucky-ju odražva trend na nivou Sjedinjenih Američkih Država. Uz to, ističe:
“Ovi novi koji traže pomoć u hrani…. to je druga vrsta nevoljnika u odnosu na one na koje smo navikli. Ne radi se samo o ljudima sa fizičkim nesposobnostima, ili onima koji redovno primaju pomoć u hrani… To su ljudi koji nikada prije nisu trebali pomoć.”
Među njima su Michael Martin i njegova obitelj. Nakon što je 11 godina radio za jednu komunalnu kompaniju, otpušten je. Sada već 4 mjeseca traži posao.
“Želim raditi i tražim posao. Kupiću lišće i radiću bilo šta. Čak bi radio i za manje para. Želim samo platiti račune, ne želim da zavisim od pomoći drugih”- kaže gospodin Martin.
Kada njegova obitelj dvije sedmice nije imala gotovo ništa da jede, on se prijavio za pomoć. Kaže da je najgore od svega sram koji osjeća:
“Stidim se kada odem u samoposlugu i platim kuponima za pomoć… Ljudi vas gledaju drugačije.”
Analitičari predviđaju da bi se stopa nezaposlenosti u SAD mogla povećati na 8% do kraja 2009. godine. Tako će se i broj onih kojima je potrebna pomoć u hrani također povećati.
