Linkovi

Obama nakon ulaska u Bijelu kuću: Pakistan najveći spoljnopolitički izazov



Novoizabrani predsjednik Barack Obama će od 20. janura 2009. godine, kada i zvanično preuzme funkciju prvog čovjeka SAD, američku spoljnu politiku bazirati na drugačijim osnovama i voditi je na drugačiji način. U najkraćem, kako je obećavao tokom predizborne kampanje, oslanjaće se na diplomaciju, a vojnu silu koristiti u krajnjem slučaju, kao posljednju opciju.

Kakvi spoljnopolitički izazovi stoje pred njim i kako odgovoriti na njih?

U pobjedničkom govoru u Chicagu, neposredno nakon saopštavanja ključnih izbornih rezultata, gospodin Obama je obećao, kako je rekao, „novo jutro američkog liderstva u svijetu:“

„One koji bi da ruše svijet... porazićemo. One koji traže mir i sigurnost .... podržaćemo. Onima koji se pitaju da li američki svjetionik još uvijek jasno svijetli, večeras dokazujemo još jednom da istinska snaga naše nacije ne dolazi iz moći našeg oružja ili našeg bogatstva, nego iz trajne i stalne snage naših ideala – demokratije, slobode, jednakih mogućnosti za sve, nepopustljive nade.....“

Gospodin Obama je Amerikancima obećao očuvati Ameriku sigurnom i snažnom, oslanjajući se mnogo više na diplomatiju, a na oružje samo izuzetno. U više navrata isticao je da je voljan sjesti i razovarati sa liderima zemalja nenaklonjenih Sjedinjenim Državama, popu Irana primjera radi, i to bez ikakvih preduslova. Na konferenciji za novinare održanoj tri dana nakon izbora rekao je da će pismo-čestitku iranskog predsjednika Mahmouda Ahmadinejada pročitati pažljivo i odgovoriti sa prikladan način.

Zbigniew Brzezinski, savjetnik za nacionalnu sigurnost u vrijeme bivšeg predsjednika Jimmy Cartera i sada savjetnik gospodina Obame, smatra da bi razgovori, u slučaju Irana opet primjera radi, vjerojatno dali više rezultata:

„Po meni, vrlo ozbiljni razgovori su bolja politčka opcija nego pojačavanje netrpeljivosti, prijetnje .... to može voditi nekoj vrsti sukoba. A sukob, još jedan rat u tom dijelu svijeta, uz ono što se dešava u Afganistanu, Pakistanu i Iraku, bio bi katastrofa i za region i za Sjedinjene Države.“

Sukob u Afganistanu, kako je gospodin Obama isticao, ne može biti riješen bez odgovarajuće solucije za prekogranične napade militanata i terorista iz Pakistana koje pakistanska vlada još uvijek ne uspijeva spriječiti.

Robert Hathaway, analitičar pri centru Woodrow Wilson, je uvjeren da će Pakistan biti Obamin najveći spoljnopolitički izazov:

„ Pakistan je gotovo na ivici raspada. To je velika zemlja, šesta po stanovništu u svijetu. To je nuklearna sila. Upravo sada je izuzetno nestabilna i, politčki i ekonomski, zapravo je pred bankrotom.“

Barack Obama je predsjednik „nestandardnog porijekla.“ Otac Kenijac, majka Amerikanka, on kao dječak rastao više godina u Indoneziji, zemlji predominatno muslimanskog stanovništva. To bi moglo značiti i drugačije, „nestandardne poglede,“ smatra gospodin Hathaway:

„Mislim da Obama, zbog svog vlastitog životnog iskustva, pamti da je „manjinac“ i da zbog toga ima određeni senzitivizam kojeg nemaju oni koji su uvijek bili dio većine.“

I ta nestandardnost je mogla biti razlogom tople dodbrodošlice iskazivane tokom Obaminih boravaka u inostrantvu u julu ove godine i entuzijazma širom svijeta kojim je popraćena i pozdravljena njegova izborna pobjeda prošlog tjedna.

Pobjedničko slavlje, međutim, prolazi brzo i novoizabrani američki predsjednik moraće se suočiti sa realnim spoljnopolitičkim izazovima odmah nakon januarske inauguracije.

XS
SM
MD
LG