Dejtonskim mirovnim sporazumom zaustavljen je rat i uspostavljen mir u BiH. Taj sporazum, međutim, ne sadrži i odredbe o ponovnoj izgradnji povjerenja i pomirenja među narodima u postratnom društvu. Bosanskohercegovački analitičari se slažu da su suočavanje sa prošlošću, utvrđivanje istine i individualizacija krivice osnova za bolju budućnost i uspostavljanje pomirenja i povjerenja među ljudima u regionu.
Jedan od njih, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava iz Bijeljine Branko Todorović, smatra da se suđenjem pojedincima, na osnovu njihove lične odgovornosti, personalizira krivica i da je to najbolji način u uspostavi povjerenja među narodima na području bivše Jugoslavije. Kao preduslov za trajni mir, prema mišljenju Todorovića, potrebno je i suočavanje sa zločinima koji su navodno počinjeni u ime etničke grupe, odnosno u ime "nas":
«Najvažnije za jedan početak je pokuštati promijeniti poziciju razmišljanja, način razmišljanja, i poziciju sa koje sagledavamo probleme. Jednostavno treba vidjeti šta su to pripadnici "naše" etničke grupe uradili, bez obzira što smo mi to, na primjer osuđivali, ili nismo učestvovali u tome. To je za početak uspostave pomirenja i povjerenja vrlo važno.»
Profesor na Pravnom fakultetu u Sarajevu Zdravko Grebo kaže da teoriju kolektivne odgovornosti u vršenju ratnih zločina treba potpuno odbaciti kao nepravednu i neodrživu. Jedini ispravan način, tvrdi Grebo je, individaulizacija krivice i utvrđivanje istine koja može biti značajan korak na putu pomirenja u regionu.
«Nisu narodi činilizločine, možda su zločini činjeni u ime naroda, u ime religije i u ime etnosa, ali valja tačno znati ko je, kada i kakve zločine činio, kako bi jednostavno skinuli ljagu sa ostalih pripadnika tih zajednica.»
U uspostavi pomirenja i povjerenja među narodima u regionu, analitičari se slažu da veliku ulogu može da ima i civilno društvo. Smatraju da političari, vjerske zajednice i mediji moraju da se distanciraju od politike i ideologije koja je dovela do rata. Iako bi BiH možda mogla biti zemlja koja bi bila primjer kako se može graditi povjerenje, zaključak analitičara je da među političkim i vjerskim elitama još uvijek ne postoji volja da se krene u taj proces. Suđenje Radovanu Karadžiću, koje tek predstoji, još jedna je od šansi za izgradnju budućnosti na činjenicama, a ne mitovima.
