Linkovi

Afganistan: Opijum kao lijek za bol i nevolje


Iz Afganistana se, naravno ilegalno, opijumom snabdijeva cijeli svijet. Prošle je godine ta nezakonita trgovina bila vrijedna četiri milijarde dolara. Polavina aghanistanskog opijuma proizvodi se na jugu zemlje, gdje se vode i najžešće borbe sa talibanskim pobunjenicima. Nastojanje da se u Afganistanu poptuno iskorijeni sadnja maka, od kojeg je onda vrlo kratak put do opijuma i heroina, je ključni cilj politike Sjedinjenih Američkih Država u toj zemlji, jer ostaci razbijenog talenskog režima koriste profit dobijen ilegalnom prodajom opijuma kao izvor prihoda.

Afganistanci su kada je u pitanju sadnja maka u procjepu. Štetan je za njihovu zemlju i njih same, ali je za mnoge izvor prihoda u zemlji koja nudi malo alternativa. Osim toga, za mnoge Afganistance opijum je sredstvo za olakšavanje svakodnevnih, ne malih teškoća. Ilustrira to i primjer pedesetogodišnje Najibe, žene, majke i bake koja neumorno tka ćilime da bi preživjela, i ona i njeni najbliži. Umjetnost tkanja ćilima , kao tradicija i vještinu prenosi se sa generacije na generaciju među Turkmenkama u pokrajini Balkh koja se prostire na sjeveru Afganistana. Istovremeno, uz vještinu tkanja stvara se i navika korištenja opijuma.

Najiba živi u udaljenom selu blizu granice sa Uzbekistanom. Za izatkane ćilime dobije dio novca od prodavaca koji ćilime prodaju u obližnjem gradu. U njenom selu nema doktora, a naporan rad izaziva bol u cijelom tijelu. Taj bol ona već 16 godina ublažava opijumom. Njeni dani započinju i završavaju uzimanjem droge.

«Spavamo. Ustanemo i uzmemo nešto opijuma. Kuglica kao zrno graška. Dva puta dnevno ....» odgovara Najiba na novinarska pitanja.

Njena kćerka, inače majka nedavno rođene bebe, boluje od tuberkoloze. Najiba svojoj unuci daje opijum da joj ne smete dok tka ćilime, tka da bi hranila porodicu i imala novac da kupi opijum.

«Mi bebi ujutro damo zrno opijuma, na taj je način smirimo i možemo tkati.....» objašnjava ona.

To je samo jedan od mnogobrojnih primjera koji ilustriraju razloge ovisnosti o drogi samih Afganistanaca. Doktor Mohammad Farid Bazgar se bori sa zdravstvenim problemima od kojih pati, kako se procjenjuje, milion Afganistanaca. Taj broj se povećava, posebno u gradovima. Gospodin Bazgar kaže:

«Trideset ili četrdeset godina ranije niko nije znao mnogo o heroinu. Ali.... tri decenije rata, uz javljanje i mnogih drugih problema, donijele su i muku zvanu heroin, drogiranje.... Sada imamo mogo ovisnika.»

Doktor Bazgar u svom radu, osim svakodnevnih liječničkih intervencija, pokušava ukazati na opasnosti uživanja i ovisnosti od droga. Prije svega, strahuje da bi to moglo potaknuti drugu medicinsku nesreću – širenje virusa HIV i AIDS.

Prema saopštenju Ureda Ujedinjenih nacija za borbu protiv droge i kriminala, većina ovisnika su mladi muškarci koji su se vratili u Afganistan nakon godina provedenih u iranskim izbjegličkim kampovima. Iran je, inače, proporcionalno broju stanovnika, među zemljama sa, u svijetu, najvišim procentom odraslih ovisnika o drogi. Kako se Afganistan stabilizuje i razvija, postoji nada da će veće mogućnosti mlade ljude u gradovima sve više odvraćati od korištenja droga.

Ali, u teško dostupnim dijelovima zemlje, daleko od ljekarske njege, opijum je lijek za mnoge bolesti i životne teškoće.

XS
SM
MD
LG