Prema planovima nadležnog državnog ministarstva povratak izbjeglica u Bosni i Hercegovini bi trebao biti završen za dvije godine. Ipak, statistički podaci nevladinih organizacija pokazuju da se do sada zaista vratilo oko samo trećina stanovništva. O nekim razlozima koji otežavaju povratak govori i jedna od brojnih povratničkih priča.
Sa Dženadom Humićem razgovarali smo prošle godine u okolini Foče. U njegovom iskustvu sažete su četiri godine povratničkog života iz prve ruke, a odgovora na neka pitanja ni danas nema.
Da bih ja, recimo ovdje, prešao na neko zdravstveno, moram imati bar neki minimum egzistencije za opstanak... Recimo, nije se nikome lako odjaviti iz Federacije.... jer, ako se ja odjavim iz Federacije, ja momentalno nemam više šta da tražim od Federacije... A ovdje nemam ništa.... Za te četiri godine niko iz vlasti nije se upitao gdje su ti ljudi.... Snijegovi su bili... kako su preživjeli..... niko apsulotno ništa.... Federacija nas je vratila Republici Srpskoj kao da nismo njeni građani.... Jednostavno, ne znaš u kojoj državi se nalazimo.....
Predsjednica nevladine organizacije Savez udruženja izbjeglica i raseljenih osoba u BiH Mirhunisa Zukić smatra da povratak izbjeglih i prognanih nikad nije zaživio u obimu koji je očekivan.
Svi beskućnici u gradu Mostaru žive, evo 15 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.... odnosno 12.... a da nisu u mogućnosti da se vrate u svoju imovinu. Imaju papir, imaju certifikat da mogu ući u posjed imovine.... Ali, oni nemaju zgrada.
Državna komisija za izbjeglice i raseljena lica BiH donijela je odluku o rasporedu sredstava iz Fonda za povratak za 2008. godinu. Riječ je o oko 40 miliona konvertibilnih maraka, što je dovoljno za obnovu manje od hiljadu kuća. Čeka se druga državna odluka – u koja područja novac da ide.
