11. jula se obilježava 12 godišnjica srebreničkog masakra. Poznato je medjutim, da glavni kreatori genocida nad oko 7 i više hiljada ljudi još nikada nisu izašli pred lice pravde. I dok neki spekuliraju da bi amnestoja za najgore počinitelje mogla biti možda dio dogovora koji je vodi Dejtonskom miru, drugi tvrde da o takvom nečemu nikada nije razgovarano. Na danas održanoj raspravi u Američkom INstitutu za mir, u Washingtonu, se razgovaralo o vezi izmedju različitih napora da se obezbijede i mir, ali i pravda za BiH. Izvještaj novinarke Glasa Amerike Ivane Kuhar:
U Decembru 1992. godine je američki državni sekretar Lawrence Eagleburger objavio da su Sjedinjene Države identificirale osumnjičene za ratne zločine u ratu u BiH, koji je počeo početkom te iste godine. Eagleburger je izjavio da se vojnom zapovjedniku bosanskih Srba Ratku Mladiću, i političkom lideru Radovanu Karadžiću, medju drugima, mora suditi pred nekim medjunarodnim tijelom. Američka inicijativa je vodila stvaranju ad hoc Tribunala u Den Haagu 1993. No, rat je tada još uvijek uveliko bjesnio i do mira je tek trebalo doći. Rodjenje Haškog Tribunala je sučelilo mirotvorce s jednom novom, teškom dilemom: mogu li optuženici za ratne zločine biti dio sporazuma nastalog pregovorima o miru? Trebaju li pregovarači razgovarati sa optuženicima sa Haške liste?
Joyce Neu , iz američkog Instituta zamir, kaže da je amnestija, iako nemoralna, moćan stimulans tijekom mirovnih pregovora:
Joyce Neu , Institut za mir:
Znam da za takvu amnestiju nema opravdanja, jer ne želimo da iko prodje nekažnjen za zločine koje jepočinio. No, u prošlosti, mirovni pregovarači su uvijek imali i to orudje na raspolaganju; to medjutim postavlja mnoga moralna pitanja. Da li vi, kao mirotvorac, možete ponuditi amnestiju nekom za koga znate da je počinio zločine? No, istodobno ste često svjesni da će takav dogovor zaustaviti daljnja ubijanja.
Bivši ministar vanjskih poslova BiH , Muhamed Šaćirbey, koji je bio dijelom dejtonskih mirovnih pregovora, kaže da amnestija smeta takvom procesu:
Muhamed Sacirbey, bivši ministar vanjskih poslova BiH :
Mislim da ne smijemo obezbijediti bezupitnu amnestiju, jednostavno jer to onda ohrabruje...zločinačko ponašanje.
Haški Tribunal je službeno za ratne zločine osptužio visoke zvaničnike bosanskih Srba u julu 1995. -te, pred sami početak pregovora ui Daytonu. U svojoj knjizi Okončati Rat, glavni američki pregovarač Richard Hobrooke piše da pitanje amnestije za njih nikada nije ušlo na dnevni red pregovora. No, dodaje Holbrooke, Tribunal je u svemu tome pomogao da provedemo poltiku koja nam je omogućila, na primjer, da Karadžiću i ostalima zabranimo da zauzimaju državni položaj.
Joyce Neu, iz američkog Instituta za mir, kaže:
Optužnice protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića su odigrale zgodnu ulogu u pregovorima, jer je Holbrooke-u dalo opravdanje da kaže da ih ne želi na pregovorima. On je Miloševića smatrao razumnijim.
Vodjstvo bosanskih Srba je tako dalo odriješene ruke Miloševiću da kaže zadnju, odlučujuću riječ u njihovo ime na pregovorima. Joyce Neu da se ICTY, u slučaju BiH, dokazao dragocjenim, iako ne namjernim ,partnerom u mirovnom procesu.
Joyce Neu, Američki Institut za mir:
Holbrooke nije želio s njima nikakvog dogovora, i to je javno govorio. A optužnicie su mu dale i pravo za takav stav. Medjutim, nije baš sigurno da bi evropske sile dozvolile da u pregovorima nema glasa vodjstva bosanskih Srba, u slučaju da nije bilo Haških optužnica.
Haški Tribunal je vodio stvaranju broja tribunala za ratne zločine, i konačno i ustanovljavanju Medjunarodnog Krivičnog Suda 2002. godine. Ovaj permanentni sud od 104 člana ima mandat za sudi osobama optuženim za ratme zločine, genocid, i zločine protiv čovječnosti.
