Zapadni analitičari tvrde da su rezultati UN u promoviranju ljudskih prava u posljednje vrijeme sve više neuspješni i da pokazuju njihovu neaktivnost. Oni ukazuju na činjenicu da su čak i najdrastičnija kršenja ljudskih sloboda tek blago, ako i uopšte, osudjena i bez posljedica. Zbog toga je UN-ova Komisija za ljudska prava prošle godine zamijenjena Vijećem UN za ljudska prava, koji je postao vodeća adresa za brigu o ljudskim pravima unutar sistema UN. Da li je, medjutim, to novo tijelo efikasnije nego ono staro i diskreditovano?
Izvještaj Ivane Kuhar.
U martu 2006. godine Generalna Skupština UN glasala je sa 170 naprama 4 za uspostavljanje Vijeća za ljudska prava. Svrha glasanja bila je da se Vijećem zamijeni Komisija za ljudska prava za koju su članice UN utvrdile da nije u stanju da zaštiti temeljna prava i slobode koje pripadaju čovječanstvu.
Ovom Komisijom od 53 člana, osnovanom 1946. godine, na kraju su počele da dominiraju zemlje koje su se pokazale ozbiljnim kršiteljima ljudskih prava. Članice poput Kine, Kube, Sudana, Saudijske Arabije, Eritreje i Zimbabvea nalaze se medju najgorim kršiteljima ljudskih sloboda prema izvještaju Freedom House iz 2005. godine.
Sjedinjene Države su jedna od samo 4 članice UN koje su glasale protiv formiranja novog Vijeća, uz tvrdnju da struktura tog novog Vijeća nema dovoljne mehanizme kojima bi zemlje koje krše ljudska prava spriječila da preuzmu kontrolu i nad novim UN-ovim tijelom.
Godinu dana nakon početka rada Vijeća, pomoćnik američkog državnog sekretara za medjunarodne organizacije, Marc Lagon, kaže:
Nema ni jedne značajnije oblasti, koliko ja znam, u kojem se Vijeće pokazalo boljim od Komisije.
On kaže da je glavno UN-ovo tijelo za zaštitu ljudskih prava i dalje politizirano i nefunkcionalno. Taj forum od 47 članica i dalje uključuje brojne zemlje sa veoma lošim dosijeom o ljudskim pravima, poput Kine, Kube, Saudijske Arabije, Tunisa, Pakistana i Rusije. Povećani fondovi troše se na sastančenja, umjesto na zaštitu ljudskih sloboda, kaže Lagon.
Upravo ove sedmice u Vijeće treba da bude izabrano 14 novih članova. Amerika je ponovo odlučila da se ne natječe za mjesto u Vijeću.
LAGON:
Mi ne želimo da pružimo kredibilitet instituciji koja taj kredibilitet nije zaradila.
Medju ovogodišnjim kandidatima su i Bjelorusija i Katar, zemlje koje su u izvještaju Freedom House označene kao ne-slobodne.
Lagon kaže da kandidatura Bjelorusije posebno zabrinjava Sjedinjene Države. Ta se zemlja, naširoko, smatra posljednjom diktaturom u Evropi, a u izvještaju Freedom House za 2006. godinu se navodi da vlada predsjednika Lukašenka onemogućava opoziciju, ušutkuje medije i stalno narušava temeljna prava svojih gradjana.
Dokhi Fassihinian, iz nevladine organizacije Projekat Demokratske Koalicije, kaže da je više od 40 organizacija za ljudska prava širom svijeta zatržilo od članica UN da odbace kandidaturu Bjelorusije.
FASSIHINIAN:
Mi smatramo da bi velika greška bilo izabrati Bjelorusiju u to tijelo i mi ozbiljno radimo na tome da se spriječi. Generalna Skupština UN je u decembru osudila vladu Bjelorusije i zaista bi tragično bilo da 5 mjeseci kasnije Generalna Skupština izabere Bjelorusiju u Vijeće za ljudska prava.
I zemljama koje su pod UN-ovim sankcijama dozvoljeno je da budu članice Vijeća za ljudska prava. Vijeće za ljudska prava je podredjeno Generalnoj Skupštini, a 192 članice Generalne Skupštine tajnim glasanjem, običnom većinom, bira članice Vijeća za ljudska prava.
Leonard Leo, bivši američki delegat u UN-u, kaže da se pojedine zemlje sa veoma lošim dosijeom o kršenjima ljudskih prava, uopšte ne stide da koriste nedozvoljena sredstva za pribavljanje sjedišta u Vijeću.
LEO:
Na primjer, praksa Kine da kupuje glasove kroz obećanja o medjunarodnoj pomoći, postala je već vrhunskom vještinom.
Vijeće za ljudska prava ima 6 sjedišta manje nego njegov prethodnik. Pola od tih ukinutih sjedišta izgubile su liberalne zapadne demokratije.
