Rat na Srednjem istoku, zabrana širenja nuklearnog naoružanja i promjena politike su bili medju najupečatljivijim dogadjajima u prošloj godini. Jim Bertel se za Glas Amerike nas podsjeća na vijesti koje su obilježile 2006.
Januar 2006. god. je počeo sa velikim optimizmom i nadom nakon potvrdjenih rezultata parlamntarnih izbora u Iraku, održanih mjesec dana prije toga. Mnogi su bili uvjereni da je transformacija od brutalne diktature Saddam Husseina do stabilne demokratije blizu. Ali ovi snovi su se počeli rušiti u februaru mjesecu kada je bomba razorila najsvetiju shi'tsku lokaciju u Iraku, džamiju al-Askariya u Samarri. Zemlja od tada stalno balansira na ivici gradjanskog rata, kako je sektaško nasilje izmedju Sunita i Shi'ta izmaklo svakoj kontroli. Čak ni smrt lidera al Qaide u junu mjesecu u Iraku, Abu Musab al-Zarqawia nije nista učinila da se krvoproliće zaustavi.
Uhvaćene izmedju dvije vatre, u augustu su mjesecu američke i iračke trupe pokrenule značajnu operaciju u pokušaju da povrate red u Baghdadu. Ali, po isteku godine, američki komandanti su priznali da su napori da se donese mir gradu, postigli malo napretka.
Napredak je medjutim postignut na sudjenju bivšem iračkom predsjedniku Saddamu Husseinu, odgovornom za zločine protiv njegovog naroda, kada je proglašen krivim i osudjen na smrt za pogubljenje 148 muškaraca i djecaka Shita iz grada Dujail, osamdesetih godina.
Nasilje, i stalni rast broja mrtvih u Iraku dominiralo je novostima kroz 2006. god., što je navelo predsjednika Busha da na konferenciji za novinare u decembru mjesecu načini ovu otvorenu procjenu:
GEORGE W. BUSH: U Iraku ne ide dobro.
To što u Iraku ne ide dobro nije bilo dobro ni za samog predsjednika, pa su Amerikanci glasali za istorijsku promjenu u Sjedinjenim Državama. Narod je naime glasao tako da je opoziciona Demokratska stranka preuzela većinu u oba doma američkog Kongresa. Ovaj politički preokret naveo je predsjednika da otpusti svog dugotrajnog ministra odbbrane Donald Rumsfelda, te da isto tako započne opsežnu procjenu vlastite politike u Iraku.
U medjuvremenu 2006. je bila godina promjene u Afganistanu. Bezbjednost i dužnosti održavanja mira su se prenijeli sa američkih na snage NATO-a. No, oživjeli ostaci Talibana primjenjujući taktike koje su modifikovali pobunjenici u Iraku, su zakomplicirali bezbjednosnu situaciju i naveli NATO da sa krajem godine značajno poveća svoju vojnu snagu.
2006. je bila godina promjene i meteža u mirovnom procesu za Srednji istok. Nakon što je premijer Ariel Sharon u januaru mjesecu dozivjeo težak moždani udar, Ehud Olmert je preuzeo kontrolu nad izraelskom vladom uz obećanje da će nastaviti mirovne napore sa Palestincima. Ali ovi napori su posrnuli nekoliko sedmica kasnije kada su palestinski birači izglasali ogromnom većinom pobjedu islamskoj militantnoj grupi Hamas. Kao odgovor na to Izrael i Sjedinjene Države su obustavili isplate obećane Palestincima prema mirovnom sporazumu iz Osla 1993.god.
Tenzije izmedju Izraela i Palestinaca su se intenzivirale, dovodeći do konfrontacije u junu mjesecu nakon što su palestinski militanti oteli izraelskog vojnika. Izrael je reagirao napadajući ključnu infrastrukturu u Gazi. Dvije sedmice kasnije, militani Hezbollaha u južnom Libanu oteli su za taoce još dva izraelska vojnika. Gospodin Olmert je otmicu proglasio "objavom rata."
Izraelski borbeni avioni i trupe nagrnuli su u Liban, tukući ciljeve Hezbollaha, širom zemlje. Tokom sljedećeg mjeseca dvije strane bi se borile do pat pozicije, ostavljajući iza sebe više od hiljadu-četiri-stotine mrtvih i masovno razaranje širom Libana.
Na drugoj strani svijeta Sjeverna Koreja se oglušila na intenzivan pritisak od strane susjeda, izazvan lansiranjem prve nuklearne bombe u oktobru mjesecu. Medjunarodna zajednica je brzo reagovala da osudi taj test i Vijeće sigunosti Ujedinjenih naroda je usvojilo oštre sankcije protiv Pyongyanga. Sa decembrom mjesecom Sjeverna Koreja se složila da se vrati zaustavljnim šestostranim razgovorima o razoružanju, koji se vode izmedju Japana, Sjeverne Koreje, Južne Koreje, Rusije, Kine i Sjedinjenih Država.
Iranski program nuklearnog razvoja nastavljen je i čak proširen u 2006. sa još uvijek nepoznatim, njegovim stvarnim ciljem. Teheran je saopštio da je njegov program namijenjen za proizvodnju energije u mirnodopske svrhe. Ali zapadne zemlje vjeruju da je iranski cilj da stvori svoje vlastito nuklearno naoružanje, izazivajući strah da bi takav provokativan potez mogao dovesti do regionalne utrke u nuklearnom nauružanju. Iran je na zahtjev Vijeća sigurnosti UN-a, da zaustavi obogaćivanje urana, odgovorio odlaganjem i polovičnim koracima, navodeći mnoge stručnjake da vjeruju da Iran nema namjeru da odustane od svog programa nuklearnog obogacivanja.
Dok su Ujedinjene nacije radile na tome da odbiju nuklearnu kataklizmu, Indonezija se još jedenom suočila sa bjesom prirode. Samo 17 mjeseci nakon što je uragan iznad Indijskog okeana razorio zemlju, zemljotres jačine 6,3 stepena, ubio je kako je procjenjeno šest-hiljada ljudi u gusto naseljenoj Yogyakarti na ostrvu Java i ostavio je na stotine hiljada ljudi bez doma.
I glasine da je kubanski predsjednik Fidel Castro neizlječivo bolestan bile su medju glavnim vijestima tokom 2006. Njegov brat Raul, kubanski ministar odbrane postao je vršilac dužnosti predsjednika ali se nije isticao. Američki zvaničnici vjeruju da osamdesetoodišnji kubanski diktator boluje od neizlječivog raka, ali Castrova vlada odbacuje ove tvrdnje.
U sudanskom ratom razorenom regionu Darfura, mirovni sporazum iz maja mjeseca izmedju Sudana i glavne pobunjeničke grupe u Darfuru, učinio je malo da zaustavi nasilje, koje se sada izlilo preko sudanske granice u susjedni Chad i Centralnu afričku republiku. Od 2003. više od 200 000 ljudi je ubijeno i dva -miliona-pet-stotina-hiljada istjerano iz njihovih domova u brutalnom etničkom i plemenskom ratu. Sudan je odbacio razmještanje snaga Ujedinjenih naroda za očuvanje mira u Darfuru, insistirajući na tome da male, skrhane snage Afričke unije, koje su već tamo budu osnažene. Kako se godina bliži kraju, medjunarodna zajednica sve više razmatra moguću vojnu opciju.
