Izjavu predsjednika Republike Srpske, Dragana Čavića ,da RS čvrsto stoji na dejtonskim temeljima, ali da je neophodno da svoj status konačno do kraja definiše i ne mijenja, za Glas Amerike komentira Martin Sletzinger, direktor Odsjeka za jugoistočne Evropske studije u Woodrow Wilson Centru. Razgovarao Branko Mikašinović.
SLETZINGER: Mislim da je krajnje rješenje za BiH da ona ostane ujedinjena zemlja. Međutim, zasigurno ne centralizirana zemlja. Mislim da se RS treba razviti ekonomski i demokratski, ali ne i neovisno. Ona bi se trebala razvijati u tandemu sa Federacijom BiH. Međunarodna zajednica je ovom posvećena u BiH čak i više nego na Kosovu. To je važno jer su osnovi aspekti Datytonskog sporazuma da RS bude neovisna kao entitet, ali da surađuje sa Federacijom.
Ono što je potrebno je funkcionalna zemlja, posebno od kada je EU postavila niz zahtijeva po pitanju postizanja određenog broja sporazuma oko važnih pitanja o kojima se entiteti trebaju dogovoriti za prijem u Uniju. To ne zanči da RS treba nestati, već da se postepeno, neki aspekti ovlasti RS apsorbuju do određenog stepena od strane Sarajeva. Zasigurno će RS i dalje postojati, te će imati ovlasti na polju i obrazovanja, lokalnom polju i šta sve ne.
Ideja je da se do određenog stepena pokuša sačuvati održiva, neovisna BiH. Međutim, također treba priznati da BiH nikada neće biti vrsta normalne država u smislu da će biti neovisna bez pomoći međunarodne zajednice. Proći će mnoge generacije prije nego se ono što se desilo nakon ovog rata, kao i ono što se desilo nakon Drugog svjetskog rata, potpuno elimininira, kako bi BiH funkcionirala kao normalna zemlja. U međuvremenu, ova dva entiteta su potrebna i potrebno je raditi na njihovom približavanju i zajedničkom uvezivanju po pitanjima sigurnsoti i policije. Nadam se da će u ovome uspjeti, premda je na obje strane potrebno i strpljena i vremena. Za Glas Amerike kaže Martin Sletzinger, direktor Odsjeka za jugoistočne Evropske studije u Woodrow Wilson Centru.
