Za svoja sjećanja na događaje u području Srebrenice i Žepe jula 1995, kada je tamo bio u sastavu UNPROFOR-a, pregovarao s Mladićem, bio svjedok odvođenja zapovjednika Avde Palića, zamolili smo Edwarda Josepha, sada stručnjaka pri Odjelu za međunarodne studije univerziteta Johns Hopkins u Washingtonu.
Još uvijek imam živa sjećanja na juli 1995. Kada je Srebrenica pala bio sam u Tuzli, a kasnije tog istog mjeseca sam poslat u Žepu gdje sam sreo zapovjednika Avdu Palića, koji je po mom mišljenju bio heroj, i gdje sam direktno došao u susret s Ratkom Mladićem.
Sjećam se prvih autobusa kojima su u Tuzlu stizale žene iz Srebrenice-one su emocionalno bile u jako lošem stanju. U periodu od 24 sata tada mislim da nam je stiglo oko 20 hiljada ili više žena koje su potpuno bile zaokupirane sudbinom svojih sinova,muževa, očeva, braće. To je bilo jedino o čemu su mislile i dobro se sjećam jedne od njih koja se u bazi UN-a u Tuzli počela penjati po bodljikavoj žici, jer je mislila da se iza nje nalazi njen suprug, kaže Ed Joseph.
VOA: Pitali smo ga da li je tada znao šta se dešava?
JOSEPH: Ne nismo znali, ali ja sam već tada bio u Bosni 3 godine i imao sam vlastite sumnje. S Mladićem sam dolazio u kontakt na susretima o primirju 1993. godine i bio sam u Bosni dovoljno dugo da znam dinamiku događaja. Pitao sam druge u UNPROFOR-u zašto bi Mladić pustio sve te muškarce na slobodu kao što je obećao da će učiniti--od početka sam sumnjao u to, ali nisam imao nikakva stvarna saznanja, kao što ga nisu imale ni te žene. Neke od žena je uhvatila užasna panika, i kasnije smo saznali da su bile potpuno u pravu. Sedmicu nakon toga sam bio poslat u Žepu i Mladić nas je pozvao jer su procurili navodi o načinu na koji se postupa prema ženama, o silovanjima, što se kasnije i pokazalo tačnim. Mladić je dakle pozvao dvije civilne osobe iz UNPROFOR-a i tada smo bili s njim kada je mislio da se Žepa predala. To međutim nije bilo tačno zahvaljujući vođstvu čovjeka kojeg smatram bosanskim herojem, Avde Palića. Kada je Mladić na kraju uspio uzeti Žepu, ja i kolega smo koordinirali evakuaciju žena i djece.
VOA: Edwarda Josepha smo pitali kako je bilo pregovarati s Mladićem?
JOSEPH: Veoma, veoma teško. Mladić je bio veoma arogantan, odlučan i nemilosrdan u svojim akcijama, bez ikakve moralne odgovornosti. Morate shvatiti koliko je to zastrašujuće bilo za nas, jer je tada zapravo UN kapitulirao. Srebrenica i Žepa su tada žrtvovani. Za nas je tada bilo jako teško jer nismo imali ništa, samo malu ukrajinsku jedinicu koja nije činila ništa kako bi zaštitila takozvanu zaštićenu zonu. Poslato je francusko pojačanje, ali su oni samo pružali pomoć pri evakuaciji. To je sve bilo veoma dirljivo, i dan danas mi je teško pričati o tome.
UNHCR nam je rekao da žene iz Srebrenice i Žepe pitamo da li dobrovoljno žele otići--to smo morali pitati jer bi inače izgledalo kao da i mi sudjelujemo u etničkom čišćenju. Sve su odgovarale povrdno, a jedna mi je rekla: Ne, ja želim ostati, ali ko će me zaštititi? A mi joj nismo znali odgovoriti.
Palić je istovremeno sasvim mudro sakrio muškarce iz Žepe u šumi, jer je čuo priče onih koji su pristizali iz Srebrenice, a Srbi se nisu usudili krenuti ka tom dijelu. Palić je ostao da pregovara s nama i Mladićem. Bio sam svjedok kada su ga srpske snage odvele. Iako smo i ja i kolega bili civili, uskočili smo u bijelo UNPROFOR-ovo vozilo i krenuli za njima, nastojeći da ga nađemo i dobijemo informacije, ali oni nam nisu htjeli ništa reći, Palića nismo našli. Sutradan sam govorio s Mladićem, samo kako bi mu stavio do znanja da Palića nećemo zaboraviti--on mi je tada potvrdio da imaju Palića. Nakon rata sam bio u kontaktu s Palićevom suprugom Esmom, koja neumorno nastoji pronaći šta se desilo njenom mužu. Mogu reći da je od cijele međunarodne zajednice lord Ashdown na veoma oštar način zahtijevao odgovore na pitanje njegovog nestanka.
Sada,bez obzira na međusobno upiranje prstom između Banja Luke i Beograda, jednu stvar treba zapamtiti: ja sam bio svjedok odvođenja Avde Palića i njega su odvele snage bosanskih Srba pod komandom Ratka Mladića. Stoga odgovornost u prvom redu leži na Banja Luci, kaže Edward Joseph i dodaje:
Mislim da je sramota da su Mladić i Karađić još na slobodi. Imali smo NATO, imali smo promjenu režima u Srbiji, imamo potvrde da je Mladić u Srbiji, i mislim da je stoga apsolutna sramota da se taj čovjek ne može privesti pravdi. Srbija nije Pakistan, ne radi se o nalaženju bin Ladena u pećinama, ne treba brinuti o tome da li bi se uvrijedio Musharaf i radikalni muslimani. Radi se o Srbiji, državi koja nastoji ući u EU. To je sramota za svakog građanina BiH i za Srbe, i u RS i Srbiji. To je pitanje zakona, morala. Dozvolite mu da ode u Hag i da se brani, kaže Edward Joseph.
VOA: Pitali smo ga kako komentira današnju izjavu ministra unutrašnjih poslova RS-a koji je odbacio zamjerke Carle del Ponte o nedovoljnoj suradnji RS-a s haškim tribunalom.
JOSEPH: Na ovaj dan to odbaciti mislim da nije dobar pristup. Dovoljno je dugo prošlo od rata za Srbe da u potpunosti prihvate odgovornost i da surađuju s Hagom. Prvi aspekt svega toga je pravni, tehnički, a drugi je suočavanje s veoma teškom realnosti rata. Nadam se da će barem započeti osjećaj zrelosti u kojoj će Srbi shvatiti da, bez obzira na zločine, a njih je bez sumnje bilo na svim stranama, da se ništa ne može porediti sa Srebrenicom, kaže na kraju za Glas Amerike Edward Joseph.
