Broj zatvorenika se sve više povećava u već pretrpanim zatvorima. Naučnici pokušavaju razumjeti biološku podlogu agresivnog ponašanja.
Andreas Meyer Lindenberg iz američkog Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje pokušava objasniti kako geni utječu na mozak još u ranom djetinjstvu.
Andreas Meyer-Lindenberg:
Način na koji te genetske predispozicije utječu na mozak, na njegove funkcije, utjecaće kasnije na ponašenje i emocije kao što su strah i agresija.
Prethodna istraživanja pokazuju vezu izmedju česte verzije jednog gena i impulsivne agresije u odredjenog broja ljudi.
Da bi utvrdio kako ova varijacija gena potencijalno utječe na mozak, Meyer - Lindberg je snimio mozak stotinu zdravih dobrovoljaca, nekih koji imaju ovaj gen, kao i nekih koji ga nemaju.
Andreas Meyer-Lindenberg:
Pokazali smo im slike lica koja izražavaju ljutnju ili strah. Po tom smo snimali aktivnost mozga ljudi koji su gledali slike.
Kako je napisao u Izvještaju akademije nauka, testirane osobe koje imaju gen koji se povezuje sa agresijom, su na slike reagovali sa povećanom aktivnošću dijela mozga koji reaguje na opasnost, i imali su smanjenu aktivnost dijela koji kontroliše agresiju.
Ovo se funkcija mozga veže za impulsivnu agresiju, ali postoje i mnogi drugi faktoru koji na nju utječu.
Andreas Meyer-Lindenberg:
Nasilje, kad o tome razmislite, je vrlo kompleksan vid ponašanja. Da li će odredjena osoba agresivno djelovati u odredjenoj situaciji je gotovo nemoguće predvidjeti.
Iako se postojanje ovog gena povezuje sa agresivnim ponašanjem, to ni u kom slučaju ne znači da smo robovi naših gena, i da se agresija ne treba pokušavati obuzdati.
