Robert Hand, član Helsinškog komiteta za poštivanje ljudskih prava pri američkom Kongresu u razgovoru sa Mirelom Bruk, za Glas Amerike komentira smrt Slobodana Miloševića, odbijanje srbijanske vlade da se on sahrani na državnom nivou, ali i činjenicu da u Srbiji i dalje postoji znatan broj njegovih pristalica koji ga smatraju nacionalnim herojem.
R. Hand:
Mislim da je njegova smrt za žaljenje u smislu da se njegovo suđenje nije okončalo, i da bi bilo bolje da smo vidjeli da je pravda postignuta prije nego se sve ovo desilo. Ne iznenađuje me da je njegova smrt izazvala različita reagiranja u Srbiji. Mislim da su se vlasti primjereno distancirale od pokušaja da se Slobodan Milošević pretvori u mit koji su neki drugi željeli stvoriti. Naravno neki ljudi u srbijanskom društvu će to i uraditi, ali mislim da je sada otvorena mgućnost da prosječan stanovnik Srbije realno sagleda ostavštinu Slobodana Miloševića i možda da s njegovom smrću, tu ostavštinu potpuno ostave iza sebe. Nadam se da će na duže staze, u sljedećim sedmicama i mjesecima stanovnici Srbije shvatiti da se radi o periodu koji je sada dio prošlosti, te da se treba okrenuti ka budućnosti.
I prije nego je Milošević umro, prioritet je bio da se Karadžić i Mladić, optuženici za ratne zločine i genocid izvedu pred lice pravde u Hag, kaže gospodin Hand. To je nešto što će američki zvaničnici ovdje u Washingtonu i dalje tražiti, nešto sa čime je EU izuzetno isfrustrirana, i mi želimo da se ovo pitanje riješi kako Srbija ne bi zaostala, jer ne želimo da ona nazaduje. Međutim, Srbiju ne vuku unazad nikakve druge snage, do onih unutar Srbije koje ne surađuju sa Hagom i koje nisu prihvatile realnost i ono što se dešavalo devedesetih godina .
VOA: Gospodin Hand komentira i odluku Donjeg doma Ruskog parlamenta koji je usvojio rezoluciju kojom se traži ukidanje haškog tribunala.
R. Hand:
Ne vidim kako se haški tribunal može zatvoriti dok još uvijek traju brojni procesi na njemu. Postoji toliko slučajeva koji su u toku ili koji zbog nedostatka suradnje sa Hagom ne mogu započeti, jer su određeni optuženici na slobodi. Strategija okončanja rada suda postoji i mislim da se svi slažu po pitanju te strategije. Ne može se vještački zatvoriti tribunal prije nego je njegov rad zaista okončan. U međuvremenu smo svjedoci napretka u BiH i drugdje u smislu povećanog broja suđenja za ratne zločine na lokalnim sudovima. Stoga stav da se zbog smrti Slobodana Miloševića tribunal u Hagu treba zatvoriti, za mene nema smisla.
VOA: Ove sedmice je američki Senat usvojio rezoluciju koja se tiče ustavnih promjena u BiH.Gospodin Hand komentira ovu rezoluciju kao i budući angažman američke vlade u BiH.
R. Hand:
Mislim da američka vlada, posebno State Department, ali i Kongres, pružaju podršku ustavnim promjenama u BiH. Jasno je da su ustavni aranžmani koji sada postoje pomogli BiH da se oporavi od užasnog sukoba i ne trebamo zaboraviti koliko je to zaista užasan sukob bio. Međutim, jasno je i da se ti ustavni aranžmani trebaju promijeniti na način na koji će dozvoliti BiH da se lakše uključi u evropske i euroatlanske institucije. Mislim da je to vodeća snaga koja stoji iza ovakvih aranžmana i iza senatske rezolucije. Medju promjenama koje se moraju izvršiti je potreba da se ima djelotvornija vlada, da se bolje poštivaju ljudska prava, dok se još jednom razmotri cjelokupna državna struktura. Nadam se da je ovo nešto što će zaokupiti pažnju svih ljudi u BiH, kako balans u zemlji ne bio bio zasnovan toliko na etnicitetu, već kako bi se stvorila zemlja u kojoj će svaki građanin imati svoj ravnopravan glas, ravnopravnu mogućnost da pomogne unaprijedjenju zemlje, kako bi od toga i oni i njihova djeca imali koristi u budućnosti.
