Vrhovni sud Sjedinjenih Država nije osporio pravo ljekara u američkoj saveznoj državi Oregon da neizliječivim pacijentima propišu smrtonosnu dozu medikamenta kako bi im prekratili muke i nepodnošljivost življena. Sudije Vrhovnog suda tom prilikom nisu raspravljale o moralnoj strani tog problema, nego o onome što je u njihovoj nadležnosti - pravnim aspektima odnosa američkog federalizma, odnosima federalnog i zakonodavstva američkih saveznih država. Kakav je taj odnos? O tome detaljnije u rubrici iz serijala Fokus koju je za Glas Amerike pripremio Peter Fedynsky.
Zakon o pravu na dostojanstvenu smrt u saveznoj državi Oregon usvojen je 1997. godine. Od tada do danas oko dvije stotine neizliječivih pacijenata odlučilo se da umre od prekomjerne doze lijeka koju su u skladu sa zakonom propisivali njihovi ljekari.
Valjanost Zakona o pravu na dostojanstvenu smrt savezne države Oregon doveli su u pitanje i njegovo ukidanje zatražili sadašnji federalni ministar prvosudja Alberto Gonzales i njegov prethodnik John Ashcroft. Ključni njihov argumet bio je da federalni Zakon o upotrebi i kontroli supstanci, zabranjuje upotrebu narkotika u Sjedinjenim državama u bilo koje druge svrhe osim za pravovaljane medicinske namjene. Takođe su tvrdili da pomaganje pacijentima da umru nije legitimna praksa, jer ljekari su tu da ljudima pomognu da žive, a ne da umru.
Međutim, 10. amandman američkog ustava daje saveznim državama ovlaštenja da riješe pitanja koja ustavom nisu izričito definirana kao nadležnost federalne vlade. Utvrđivanje zdravstvene politike smatra se jednim takvim ovlaštenjem saveznih država.
Mark Moller, stručnjak za ustavno pravo sa institutu Cato ovdje u Washingtonu, kaže:
”Problem sa kojim se suočio Vrhovni sud je da li, na osnovu federalnog zakona federalni ministar pravosuđa ima ovlaštenje da dovodi u pitanje određeni segment politike i pravnih rješenja savezne države. I sud je stao na stanovište da federalni zakon o upotrebi i kontroli supstanci kojeg je donio Kongres, ne daje federalnom ministru pravosuđa takvo ovlaštenje.“
Profesor političkih nauka univerziteta Catholic David Coyne smatra da je takva odluka Vrhovnog suda bitna sa stanovišta primjene i poštivanja vladavine zakona.
COYNE: Ima slučajeva kada se pridržavanje zakona može smatrati nemoralnim. Može neko reći i da je izbjegavanje da se raspravlja o moralnosti pružanja pomoći ljudima da umru neetično. Međutim, odluka koja odražava vjeru u zakon, u poštivanje zakona je i korisna i dobra.
Po mišljenju profesora Coyne-a Kongres bi trebalo da razmotri etičnost pružanja pomoći pri umiranju i, eventualno da odluči, amandmanom na federalni Zakon o upotrebi i kontroli supstanci, da isključi mogućnost pružanja ljekrske pomoći te vrste. S druge strane, upozorava gospodin Coyne, savezne države bi mogle tvrditi da Kongres u takvom slučaju uzurpira njihovo pravo da samostalno utvrđuju i uređuju neke oblasti koje nisu američkim ustavom određene kao oblasti federalne nadležnosti.
Inače, pomoć doktora pacijentu da umre u 44 američke savezne države smatra se zločinom, u jednoj državi krivičnim djelom, a u četiri države o tome nema stava. Žitelji savezne države Washington prije 15-ak godina su referendumom odbacili mogućnost legaliziranja prava na ljekarsku pomoć pri umiranju. Sada neki od polasnika zagovaraju legalizaciju te vrste pomoći neizliječivim pacijetima. Jedan od njih, Hans Dunshee, kaže:
”Ja mislim da sloboda znači da pojedinac sam donosi vlastite odluke. Mislim da čovjek mora imati pravo i na takvu mogućnost. Osnovna ljudska sloboda je biti u mogućnosti kontrolisati vlastitu sudbinu.“
U najkraćem, američki princip federalizma dozvoljavaju mogućnost da neka pitanja budu rješavana na nivou saveznih država. Time se izbjegava prekomjerna centralizacija koja bi mogla izazvati određene, pa i ozbiljne probleme, obzirom na brojne raznolikosti koje karakterišu američke savezne države.
