Evropska unija se pokrenula po pitanju rješavanja pitanja ilegalne imigracije i onih čiji su zahtjevi za azilom već odbijeni - postavljen je set prijedloga zajedničke evropske politike, koji je, prema Briselu, vodjen zaštitom ljudskih prava sa jedne i zaštitom interesa članica Unije sa druge strane. Kritičari, medjutim, tvrde da nije učinjeno ništa što bi razriješilo problem koji, kao "vremenska bomba" prijeti evropskim temeljima.
Kako je i najavljeno, Evropska komisija je učnilasvoje po pitanju ilegalne imigracije- ne ulazeći u nacionalne zakone, pogotovo ne u stavke vezane za novo uvedene anti-terorističke mjere Brisel predlaže mjere koje bi objedinile evropsku imigracijsku politiku. Najlakše je bilo sporazumjeti se oko toga da ilegalni imigranti i oni čije su molbe za azil odbijene, treba da napuste teritoriju članica Unije. Sve to, naravno, uz poštovanje ljudskih prava.
Komesar za unutrašnje poslove i pravdu, Franco Frattini:
Nećemo prihvatiti da bilo kakve razlike u kulturi ili religiji naruše evropske standarde o zaštiti ljudskih prava ili, pak, nacionalne zakone iz ove oblasti".
Koordinator organizacije za medjunarodnu saradnju po pitanju migranata bez dokumenata, Nele Vebruggen, nema mnogo pohvalnih riječi za dosadašnje evropske poteze vezane za ileganu imigraciju:
Onako kako mi to vidimo, to je veoma jednostran pristup, odlučili su se za represiju- nastoje da zatvore granice i uspostave mjere koje će učiniti težim ulazak u Evropu. Oni to čine posljednjih10-tak godina i najočitiji i jedini rezultat takve politike je da sve više ljudi strada pri pokušaju da udju u EU. Nema nikakvih pokazatelja da se faktički smanjio broj ilegalnih imigranata, što potvrdjuje da je riječ o neefikasnoj evropskoj politici.
Ilegalni imigrant iz Bosne:
Došli smo 1999. godine u Belgiju ja i muž, šest godina smo ovdje. Bili smo u azilskoj proceduri koja je negativno rješena, a u medjuvremenu se rodilo dvoje djece. Pa, mi radimo na crno, radimo poslove koje Belgijanci ne bi radili, radimo sve i svašta, poznajemo tu puno našeg svijeta sa prostora bivše Jugoslavije koji se isto tako snalaze kako znaju i umiju. Tako da mi ne znamo ni gdje smo, ni šta smo, ni da li da se vratimo, ni da li ostanemo tu..."
Nele Vebruggen:
Oni nemaju nikakvu zaštitu - ne mogu ići ljekaru, djeca ne mogu ići u školu, nisu adekvatno smješteni, spavaju unaokolo, često rade ali potpuno nezaštićeni. Poslodavci su u poziciji da mogu da urade šta god im je volja, a imigranti se i sami osjećaju nezaštićenima, jer zbog svoga statusa, ne mogu da traže pomoć suda ili sindikata. Za nas je stvarna "vremenska bomba" socijalna isključenost tih ljudi, dok se ide zaista u pravcu stvaranja niže klase gradjana i radnika.
