Linkovi

Ljudi na točkovima, gumene skitnice...


Gumene skitnice, naziv je novog dokumentarnog filma koji se pojavljuje na festivalima, a od nedavno je i na DVD-u. Film se bavi subkulturom ljudi koji, ili svojim izborom ili sticajm okolnosti putuju Sjedinjenim Drzavama i preuredjenim autobusima ili kombijima.

Mi smo gumene skitnice zato što imamo gume i možemo se otisnuti niz asfalt.

Ovo je Joseph Folosko zavani Rezbar. On je jedan od mnogih gumenih skitnica koje je Max Koetter intervjurao za svoj istoimeni dokumentarac. Da bi snimio ovaj film, Koetter je i sam postao gumena skitnica. 40 dana i noći vozio je duž američke zapadne obale u Slatkoj Lucy, svom raznobojnom Volkswagen kombiju, i pokušao kamerom ovjekovječiti srž ovog putujućeg života.

Pojam gumene skitnice, prvi put se pojavio tokom Velike depresije, kada su beskućnici, bivši farmeri iz Dust Bowl-a, nekada plodne regije na Srednjem Zapadu, vozili svoje obitelji u Kaliforniju trbuhom za kruhom.

Pedestih godina, pisac Jack Kerouack, romanizirao je ovaj lutalački način života u svjoj knjizi Na putu.

Pisac Ken Kesey nastavio je ovu tradiciju tokom 60-tih godina, kada je putujući u svom psihodeličnom autobusu vodio isti život.
U dokumentarcu je Kasey, koji je preminuo 2001, govorio o filozofiji života gumenih skitnica.

Ken Kesey, pisac:
Onaj ko je ikada posmatrao ptice, zna da ptice znaju nešto što mi ne znamo, a mi znamo nešto što ptice ne znaju. I ponekad, mi ćemo se uskladiti. Ptica će me pogledati, i ja ću prestati da budem čovjekom, a on će prestati da bude ptica. Naše svijesti će se spojiti u jednu, i to je taj putujući duh.

Vozač autobusa Nathan Ellerbe poznaje taj osjećaj. On je kupio autobus od autobuskog prevoznika i preobrazio ga da bi ostvario svoj životni san.

Nathan Ellerbe, vozač autobusa:
Pitajte mog sina. Oduvjek smo željeli autobus. Oduvjek smo željeli da nekako živimo na putu, da imamo tu slobodu, da podignemo sidro i idemo gdje hoćemo.

Nisu sve gumene skitnice u dokementarcu postale takve svojom voljom. Kao njihovi prethodnici iz doba velike depresije, neki u vozilima žive iz nužde. Ovo je Guinea Apollos

Guniea Appolos:
Pitali ste me šta bi se desilo, kakav bi moj život bio bez mog vozila. Bio bi nemoguć, to bi me odvelo životu na ulici bez igdje ičega.

Da li je to njihov životni san ili je do toga došlo iz praktičnih razloga, ljude će uvijek privlačiti životni stil gumene skitnice. Kao što je Jack Kerouac rekao, put je život.

XS
SM
MD
LG