U Los Angelesu je nedavno Američka kinematografska fondacija organizirala simpozij pod naslovom Donijeti poruke u Ameriku, na kojem su sudjelovala imena koja se bave evropskim i istočno-evropskim filmom. Moderator simpozija je bila Vera Mijojlić, osnivač i predsjednik Sarajevskog umjetničkog projekta, organizacije za kulturnu razmjenu, koja izmedju ostalog organizuje i promovira prikazivanje filmova iz balkanskih zemalja u Americi, a jedan od govornika je bio Gary McVey, izvršni direktor Američke kinematografske fondacije. Gospođa Mijojlić i gospodin McVey su bili gosti u našem studiju u Los Angelesu i tom prilikom smo gospodina McVeya upitali koje to poruke filmovi iz istočne Evrope i Balkana donose Americi.
McVEY: Najvažnija poruka je ona o istoriji i čovječnosti. Ona koja kaže da dijelimo istu čovječnost bez obzira na kulturu iz koje dolazimo. U ovoj zemlji imamo tradiciju da pravimo veoma optimistične filmove i tv serije--općenito gledajući, čak i ako se ne radi o sretnoj priči, heroj uvijek pobjeđuje. U američkoj kulturi postoji još nešto - uzeću primjer djela nastalih nakon građanskog rata kada su se veliki pisci borili s temama frustracije, poraza, pa čak i tuge. I to je ono što danas više saznajemo iz Evrope--a to je da život nije uvijek sretan, da nema uvijek sretan završetak, da u životu postoji izvjesna doza frustracije. To je upravo ono što se zove stvarni život, kojeg smo nekako izgubili u američkoj kinematografiji. Ponekad nam filmovi s Balkana pomažu da se s tim konceptom ponovno povežemo, kaže Gary McVey i dodaje da filmovi s Balkana svoj put do američke publike nalaze kroz filmske festivale u Los Angelesu, San Franciscu, New Yorku, Chicagu i drugim velikim gradovima.
To je glavni put, jer na taj način intelektualci i elita doznaju o tim filmovima. Danas postoji i direktna prodaja DVD-jeva iz Evrope u Ameriku i danas je mnogo lakše dobiti kopiju filma s Balkana, kaže gospodin McVey.
VOA: Gospodina McVeya smo upitali na koji način se informiše o dešavanjima u istočnoevropskoj kinematografiji i kako surađuje s ljudima preko kojih dobija takvu vrstu informacija.
McVEY: Imamo dobru mrežu suradnika. Mnogi nas kontaktiraju upravo putem Vere, i tako u Hollywoodu dobijamo informacije o balkanskim filmovima. Mnogi prijatelji iz Evrope nam pišu o nečemu što je možda tek u fazi produkcije, prije nego i znamo da li će, na primjer, biti uspješan u BiH, ali tako barem dobijamo neku vrstu ideje da izlazi neki osobiti film. Informacije dobijamo i putem magazina, a Hollywod ponekad šalje svoje ljude na, da ih tako nazovem, izviđačka putovanja. Mi također idemo i na strane festivale. Volio bih otići na sarajevski filmski festival koji je jedan od najboljih u svijetu i jedan od rijetkih na kojem još nisam bio, kaže direktor Američke kinematografske fondacije.
Prošlo je četvrt stoljeća od okončanja Titove ere u tadašnjoj Jugoslaviji i to nas uveliko interesuje. Možda će to vašim gledateljima zvučati naivno, ali 1980 Jugoslavija nam je izgledala kao socijalistički raj, činilo se da nije imala problema u poređenju s ostalim socijalističkim zemljama. Činilo se da je model za čitavu Evropu, a bila je i lider nesvrstanih zemalja. Te godine je u Americi za predsejdnika izabran Ronald Reagan, došlo je do velikih političkih previranja u Njemačkoj i Zapadnoj Evropi, i u Poljskoj su se nazirale velike promjene koje će tada potresti svijet. Planiramo se na festivalu osvrnuti na taj period i ponovno vidjeti filmove o Titovoj eri i donijeti poruku o nekome o kome je većina Amerikanaca zaboravila, a oni koji su rođeni nakon 1980 nemaju pojma šta ga je učinilo tako osobitim i šta je učinilo Jugoslaviju jedinstvenom u tom periodu. Osim toga, namjeravamo pogledati i nove filmove, a također ćemo imati i retrospektivu filmova velikih režisera iz istočne, centralne Evrope i Balkana, koje smo prikazivali u posljednjih sedam godina.
