Jučer je u Američkom institutu za mir u Washingtonu održana Konferencija pod nazivom Rekonstrukcija i stabilizaciji ratom razorenih država i izazovi koji stoje pred nama. Razgovaralo se o Afghanistanu, Iraku i Balkanu kao o do sada najvećim misijama post ratne konstrukcije koje je poduzela Amerika. O BiH su posebno govorili zamjenik Visokog predstavnika Donald Hays i Daniel Serwer iz Američkog instituta za mir, te umirovljeni general Wesley Clark.
Donald Hayes je na početku zvučao dosta razaočarano podsjećajući da je medjunarodna zajednica 1995., 96. godine došla u BiH kao rezultata Daytonskog mirovnog sporazuma, na misiju od godinu dana i sada smo u desetoj godini.
Kao jedan od ključnih problema on je ukazao na koordinaciju sa vladom.
Gotovo četiri godine mi nemamo partnera u vladi, i nažalost stanje senije popravilo. Ko u vladi zna ko daje pomoć i koliko. Ko u vladi nadgleda odredjeni program, niko, ko utvrdjuje budžet, niko, ko brine da nema korupcije, niko. To je kritičan problem. U BiH imamo fasadu, a ne državu.
U BiH imamo izvanredne ljudske potencijale koje vlada BiH ne koristi, rekao je gospodin Hays.
Obrazovanje je poseban problem na kojeg je u Washingtonu ukazao gospodin Hays.
Trebalo nam je pet godina da uvidimo da je problem ekonomija. Sedam godina da shvatimo da je problem nedovoljna vladavina zakona i devet godina da razumijemo da je obrazovanje problem. Obrazovanje je fundamentalni problem u BiH. Škole su odvojene one podučavaju odvojenost, oni podučavaju kulturno podvajanje i jezičko podvajanje i ne grade koncept države. Tri religije rade isto, tri etničke partije rade isto tako da imate tri grupe ljudi koji se guraju u odvojenost, a ne u zajedništvo. Medjunarodna zajednica je jako malo uradila da to promjeni, rekao je Hays, ukazujući na neophodnost ozbiljne reforme u toj oblasti. Na kraju je gospodin Hays, ipak, izrazio očekivanja da će u narednih 5 do 6 godina stanje u BiH biti znatno bolje i da on očekuje da će za osam do devet mjeseci BiH ući u Partnerstvo za mir i odpočeti pregovore o pridruživanju EU.
Danial Serwar iz Instituta za mir je podsjetio da je u Sarajevo prvi put došao u novembru 1994. godine, bez ikakvih priprema. Mi smo rutinski slali ljude u ratom zahvaćene zemlje ili postkonfliktne zemlje bez ikakvih priprema. Govorilo se da u tom regionu Balkana Sjedinjene Države nemaju vitalnog interesa, što sam i sam bio sklon jedno vrijeme vjerovati, ali smo od tada na Balkanu potrošili 25 milijardi dolara i ako neko potroši toliko para onda očito ima vitalni interes, naglasio je gospodin Serwer.
Govoreći zatim o iskustvima BiH on je rekao:
Graditi institucije, a ne samo održavati izbore.
Što jasnije odredište to je kraći put. Nejasnoće oko konačnog statusa Kosova to jasno pokazuju, jer sada kada je barem proces jasniji stvari postaju bolje. Treće: Sve što Sjedinjene Države i EU rade zajedno daje rezultat, pri tome je spomenuo Makedoniju, naglašavajući da i pitanje Kosova zajedno trebaju riješiti EU i Sjedinjene Države. Ni jedno mjesto ne smije biti izostavljeno. Kosovo i BiH su male regije, ali Amerika ih ne smije napuštati i još do kraja ove administracije, dakle do kraja 2008. godine, BiH i Kosovo bi trebali biti samodržive zajednice, u stanju da samostalno upravljaju bez pomoći medjunaropdne zajednice, rekao je gospodin Serwer.
Medjunarodna zjednica je uključena i biće dugo uključena u rekonstrukciju i stabilizaciju post-konfliktnih država, kao i u mirovne misije širom svijeta, rekao je umirovljeni američki general, glavni zapovjednik NATO snaga u vrijeme sukoba u BiH i na Kosovu, Wesley Clark. On je naglasio da je pri tome vojska samo jedan dio mirovnog procesa, posebno procesa rekonstrukcije i stabilizacije, ukazujući na značaj oživljavanja ili podizanja ekonomije u takvim zemljama koja će stvoriti osnovne uvjete za samoodrživost. Ono što do sada u toj oblasti radimo, rekao je general Clark je da najperspektivnijim kadrovima omogućavamo da napuste zemlju, ili kao u Sarajevu nastojimo otvoriti McDonalds.
