Prošle su već dvije godine otkako je počeo rat u Iraku, a američke trupe su i dalje na terenu. Nakon brze i lake invazije za američku vojsku je nastavljeno svakodno ratovanje protiv naoružanih pobunjenika, kao i spor i težak zadatak izgradnje demokratije. Da bi saznao kakav uticaj rat ima na vojnike i njihove porodice u Americi, za Glas Amerike, Brian Padden je posjetio grad Paris u državi Illinois, gdje je locirana 1544. transportna četa Nacionalne garde, čiji su se pripadnicin nedavno vratili sa službe u Iraku.
Konačno natrag kod kuće u ruralnom gradu u srednjem zapadu, Paris- u u Illinois-u, specijalac Kevin Shewey se stara o svojoj kolekciji egzotičnih životinja i priča o prvim danima koje je proveo u Iraku.
Svi smo, kao, željeli tamo otići, odraditi posao i vratiti se. Hoću reći, bili smo tamo otprilike 24 sata kada se dogodilo nešto ružno. To nam je otvorilo oči. Bila je to stvarnost, ne šala, kaže specijalac Kevin Shewey.
Specijalac Shewey je iz dobro organizirane 1544. transportne čete Nacionalne garde američke vojske. Njegova jedinica je poslata u Irak u decembru 2003. Obavili su hiljadu i dvije stotine misija i prešli preko 500.000 milja, uglavnom unutar smrtonosnog trougla Sunni. Više od 100 puta su se našli usred oružane paljbe. Petoro ih je poginulo, od kojih i prva žena vojnik koja je primljena u jedinicu. 32 ih je ranjeno u borbi. Služba narednika Scotta Johnosona se rano okončala kada je njegov konvoj nagazio na bombu na putu.
- Geler me pogodio baš ovdje, usred dušnika, što mi je presjeklo disajne puteve, nasred puta. Hitno su mi uradili trahiotomiju.
Iako grad i njegov načelnik pokušavaju na svoj način finansijski olakšati porodicama vojnika, broj povrijeđenih i poginulih i dalje raste...
M.D. Brading, novinar za Beacon News kaže: Bilo je teško kad nam se desio prvi gubitak. Prvi je poginuo narednik, Ivory Phipps iz Čikaga, zatim Jeremy Ridlen i Charles Lamb iz Kanzas Cityja, te Shawna Morrison i Jessica Cawvey. Iako ih nismo lično poznavali, osjaćali smo bliskost jer su bili iz 1544.
A povrede nisu samo fizičke... Garijeva supruga Barbara Trover kaže da je njenoj porodici do sada bilo veoma teško prolaziti kroz period vraćanja u normalni život.
Barbara Trover, supruga vojnika koji se vratio iz Iraka kaže: Pokušavamo razgovarati, ali teško ide. Ne znamo šta za njih da uradimo. Niti oni znaju šta da urade za vas.
Troverovi, kao i mnogi drugi ovdje u Paris-u pokušavaju konsolidovati svoja unutarnja previranja o ratu u Iraku, neki žaleći za izgubljenim životima, neki pružajući podršku svojim vojnicima i nadajući se da će njihove žrtve pomoći da svijet bude sigurnije mjesto za život.
