Komparativna analiza: Uloga Sjedinjenih Američkih Država i UN u izgradnji država, bila je tema o kojoj su danas u washingtonskom institutu Brookings razgovarali ambasador James Dobbins, direktor odjela za međunarodnu sigurnost i odbrambenu politiku instituta Rand, Francis Fukuyama, profesor međunarodne političke ekonomije na univerzitetu John Hopkins i William Nash, direktor Centra za preventivne akcije u Vijeću za odnose sa inostranstvom. Skup pratila Mirela Bruk.
U izvještaju korporacije RAND pod naslovom Uloga UN-a u izgradnji država od Konga do Iraka ,se izmedjuostalog kaže da su Sjedinjene Države i Svjetska Organizacija razvile zasebne prilaze procesu izgradnje država. U ovom izvještaju se analizira situacija u osam zemalja i područja, Kongu, Namibiji, El Salvadoru, Kambodži, Mozambiku, Istočnoj Slavoniji, Sijera Leoneu i Istočnom Timoru. BIH je obrađena u prethodnom izvještaju pod naslovom: Od Njemačke do Iraka objavljenom 2003 godine. I američka nastojanja i nastojanja UN- u posljednjih 15 godina u izgradnji država, praktički su doprinijela opadanju broja žrtava u građanskim i međunarodnim sukobima širom svijeta - kazao je gospodin Dobbins, napominjući da je broj sukoba od 1990 godine smanjen za polovicu. Uporedjujući načine na koje izgradnji države pristupaju Washington, ili UN, izmedjuostalog se kaže da su UN-ova napori u tom polju manji, traju kraće,jeftiniji i uspješniji od američkih; UN naglašava rad na prevenciji obnove sukoba, dok se Sjedinjene Države - suočene sa potrebom da dobiju podršku u domaćoj javnosti, takav proces čine grandioznijim u svakom pogledu, insistirajući na demokratskim transformacijama na duge staze, i ekonomskom rastu.
Profesor Francis Fukuyama smatra da su prethodni govornici bili i previše blagi prema UN-u, ali isto tako kaže da UN raspoređuje mirovne snage tamo gdje to Sjedinjene Države, kako je kazao, ni motkom ne žele dotaći.
Fukuyama: Unutar UN-a postoje strukturalni problemi u prijelezu između mirovnih operacija na uspostavu stvarnog mira. Uspostavljanje mira podrazumijeva podržavanje određene strane u sukobu u politički naelektrisanoj situaciji, a Balkan je za takvo što klasičan primjer. Na Balkanu niste mogli biti nepristrasni, jer je jedna strana zaista predstavljala problem. Sve dok niste slomili moć Srbije, niste mogli doći do fundamentalnog rješenja problema. Postojao je i embargo na oružje, koji je praktički pomagao Srbihji. Zato je taj sukob mogao jedinio biti riješen u kombinaciji hrvatske vojske i američkih zračnih snaga, jer je UN bio potpuno nesposoban da se nosi sa tom situacijom - zaključuje profesor Fukuyama.
Ambasador James Dobbins, specijalni savjetnik predsjednika Clintona za Balkan od 1991 do1993 godine za Glas Amerike kaže da bi se BiH trebala smatrati uspješnom u odnosu na neke druge operracije izgradnje države. Na pitanje da li je Daytonski sporazum prepreka ili pomoć kako bi BiH postala samoodrživa, normalna zemlja, ambasador Dobbins odgovara.
Amb. Dobbins: BiH je danas mirna, demokratska zemlja, kojoj je - istina - još uvijek potrebna međunarodna podrška , uključujući i međunaordne mirovne snage. Ne mislim da će u dogledno vrijeme BiH postati potpuno samoodrživa zemlja, premda je nivo međunarodnog prisustva smanjen tokom godina , sa pedeset na deset hiljada međunarodnih vojnika. Ona nije na onom nivou na kojem bismo željeli da bude, ali stanje nije ni gore. Mislim da međunarodno prisustvo može ostati na postojećem nivou skoro beskonačno. BiH ne pokazuje znake pogoršanja, međutim proći će dosta vremena dok BiH postane normalna zemlja . Ona će vjerovatno ostati mirna i stabilna, ali je isto tako vjerovatno da će predstavlajti predment značajne međuanrodne podrške na duže staze.
Amb. Dobbins: Na određenom nivou postoje elementi Dejtonskog mirovnog sporauzma koji možda zahtijevaju reviziju i modernizaciju, ali mislim da o ne bi trebalo pokušati dok se ne postigne stvarni dogovor. Pokušaj da se načne ovaj sporazum bez prethodnog dogovora bi situaciju učinilo manje stabilnom.
VOA: Na pitanje da li se određene lekcije naučene u BiH mogu primjeniti na Irak po pitanju državne izgradnje.
Amb. Dobbins: Mislim da su neke lekcije mogle biti primjenjene u Iraku ranije, a jedna od njih je da misija ove vrste zahtijeva mnogo više novca i ljudstva nego što je to Amerika početno procijenila. Bila je greška primjeniti na Irak lekcije naučene u BiH i Kosovu koje su dovele do toga da se misija bazira na nerealisitčnim pozitivnim očekivanjima sa snagama koje nisu adekvatne. To je popravljeno do određenog nivoa, premda smo u tom procesu u Iraku izgubili dosta vremena i nije jasno da li ćemo moći ispraviti te ranije greške.
VOA: Što se tiče Kosova, ambasador Dobbins kaže da tamo vlada najnestabilnija situacija na Balkanu.
Amb. Dobbins: Odluku po pitanju finalnog statusa Kosova smo odložili prije pet godina jer smo se plašili kakav će efekat neovisnost Kosova imati na ostale situacije u regionu. Danas, je međutim došlo vrijeme da Kosovo stavimo u vrh liste naših prioriteta. Mislim da bi finalni status Kosova trebao biti neovisnost unutar sadašnjih granica , ali takva u kojoj manjine, odnosno Srbi imaju garancije i sigurnost, za što je opet, potreban nastavak prisutnosti međunarodne zajednice . Na pitanje da li neovisnost Kosova može uzrokovati promijenu stanja u BiH , posebno od strane RS, amabasador Dobins kaže:
Vjerovatno; tačnije, mislim da će im u tom smislu dati temu za razgovor ,ali ne vjerujem da će dovesti do ozbiljnih nastojanja da se razbije BiH, kaže ambasador Dobbins.
