Čelična rana Zenice

Zadovoljavajući se hiljadama radnih mjesta i unosnim poslovima ove kompanije sa domaćim preduzećima, vlasti ne reaguju, zanemarujući opasne posljedice po zdravlje Zeničana.

Široki pašnjaci i njive u zeničkom naselju Tetovo odaju utisak ugodne okoline. Ipak, u slici zelenog krajolika dominiraju visoki dimnjaci željezare koji se nad ovim krajem nadvijaju više od stoljeća.

Težak zrak, smrad i noćne buke godinama su svakodnevnica Tetovljana, prvih susjeda čeličnog giganta „ArcelorMittala“. Gorak okus od prašine javlja se već nakon nekoliko sati boravka u ovom naselju.

„Mi smo priviknuti”, kaže Besim Dedić, mještanin Tetova kojeg su novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) zatekli kako sadi krompir, svjestan opasnosti uzgoja povrća u svojoj bašti.

Analize tla iz marta 2024. godine pokazale su u naseljima Tetovo i Pehare prekomjerno zagađenje zemlje teškim metalima od prašine iz dimnjaka. U tlu su pronađene prekogranične vrijednosti metala štetnih za zdravlje: arsena, olova, cinka, kadmija, nikla i bakra. Analizu uzoraka zemljišta sa 50 različitih lokacija − u baštama te ispred škola, ambulante i vjerskih objekata i uz ulice u Tetovu i Peharama − za potrebu CIN-ovog istraživanja je uradio Federalni zavod za agropedologiju.

Novinari su razgovarali sa mještanima ovih naselja i svi su svjesni zagađenja i opasnosti, ali ne vjeruju da se bilo šta može promijeniti, zbog čega je samo njih petero odlučilo javno o tome govoriti.

Sa zagađenjem tla Zavod je još prije deceniju upoznao federalne i lokalne vlasti, ali one nikada nisu zabranile sadnju na ovom području ili pokrenule proces dekontaminacije tla.

„Ko preživi, preživi. Prošle godine ova mjesna zajednica je imala 1.100, umrlo sigurno 80. Među tih 80 je i moja supruga. Rak crijeva”, rekao je Dedić.

Također, stručne analize zraka koje je 2022. godine uradio Institut „Kemal Kapetanović” u Zenici utvrdile su i prisustvo kancerogenih čestica prašine benzena i benzoapirena u zraku u krugu željezare. Količina je do 255 puta premašila dozvoljenu granicu za zaštitu zdravlja ljudi.

Nikhil Mehta, direktor „ArcelorMittala Zenica“, kaže da ovi polutanti ne utječu na ljude i okolinu: „To je samo željezna prašina. Ova prašina nije štetna“.

CIN otkriva da je ova kompanija prekršila gotovo sve mjere od ukupno 141 iz okolišne dozvole, dok za sedam mjera ne pokazuje namjeru da ih izvrši u propisanom roku 2024/2025. godine. Kompanija nikada nije ispoštovala ni obaveze iz prvog ugovora koji je sklopila sa federalnim vlastima 2004. godine kada je željezaru dobila za jedan dolar. Ipak, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) „ArcelorMittalu“ nije oduzela dozvolu za rad iako je trebala.

Za Vladu je problematičan svaki potez koji bi ugrozio odnose sa „ArcelorMittalom“. Dosadašnje izbjegavanje sankcija proizvođaču čelika pravdaju sa 2.000 uposlenika ove kompanije. „ArcelorMittal“ sarađuje sa stotinama dobavljača te indirektno upošljava 12.000 ljudi. Željeznice Republike Srpske imaju 50 posto godišnjeg prometa zahvaljujući poslovanju sa „ArcelorMittalom Zenica“, dok Željeznice Federacije ostvaruju blizu 30 posto svog prometa kroz saradnju sa kompanijom.

Stoga se kompaniji od 2009. obnavljaju okolišne dozvole uz kazne koje su bile čak i manje od propisanih zakonom.

„To je u siromašnim društvima, kakvo mi jesmo, vrlo jednostavno: igrate na emociju, igrate na socijalni mir. Investitori rade sve za svoj profit. Ako zatvorimo „Arcelor“, pa nisam baš sigurna kako će i ekonomija i društvo funkcionisati u cijelosti”, rekla je federalna ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder.

Željezara za jedan dolar

Indijac Lakshmi Mittal je zaradio milijarde stavljajući u pogon propale željezare u državnom vlasništvu širom svijeta. Danas važi za najvećeg svjetskog proizvođača čelika. Međutim, iza njegovog poslovnog uspjeha krije se priča o zajednicama koje se bore sa ekološkim propadanjem. Među njima je i više od stotinu hiljada stanovnika Zenice.

U svoj konglomerat čeličana Mittal je 2004. uvrstio i željezaru u Zenici. Ugovor o dokapitalizaciji, koji vlasti u FBiH drže u tajnosti, otkriva da je Mittal 51 posto zeničke željezare kupio od Vlade FBiH za jedan dolar. Vlada je tada zadržala osam posto udjela dok je 41 posto vlasnik bila kompanija „Kuwait Consulting and Investment Co“. U godinama poslije „ArcelorMittal“ je otkupio i udio ove kompanije čime je postao 92 posto vlasnik zeničke željezare.

Ugovor koji je u posjedu CIN-a otkriva da se Mittal obavezao: proizvoditi najmanje dva miliona tona čelika godišnje, zaposliti između 4.000 i 4.500 radnika, ulagati u zaštitu okoliša, uložiti u pogon za prečišćavanje vode, pogon za nusproizvode i opremu za kontrolu emisija u skladu sa zakonima BiH. Kompanija ništa od ovoga nije uradila, ali nadležni u FBiH su joj prećutno opraštali greške pa rukovodstvo „ArcelorMittala“ nije pokazalo zabrinutost u razgovoru s novinarima.

„Ni vama ni meni ne pomaže da se vratite u prošlost i preispitate sve što nije urađeno u prošlosti”, rekao je Nikhil Mehta, generalni direktor kompanije.

„ArcelorMittal“ je od 2007. godine u Zenici krenuo u integralnu proizvodnju čelika koja je podrazumijevala i pokretanje koksare, postrojenja koje je obustavilo rad na početku devedesetih godina.

„Kada smo je ponovo pokrenuli, životni vijek je procijenjen na deset godina. To znači da smo na kraju 2018. trebali zaustaviti koksnu bateriju”, rekao je Mehta.

No, to se nije desilo. Koksara je nastavila raditi prkoseći roku trajanja, ali i zakonima koje kompanija mora poštivati za ovakve pogone koji značajno zagađuju okoliš. Naime, „ArcelorMittal“ je topio željezo koristeći koks kao energetski resurs. Kompanija je prosječno godišnje trošila pola miliona tone ovog goriva. Sagorijevanje koksa prouzrokuje nastanak gasova i prašine koji sadrže znatne količine štetnih tvari kao što su: sumpordioksid, azotni oksidi, sumporovodik, katran, benzen, benzoapiren, toluen, ksilen ili amonijak koji su opasni po zdravlje i mogu prouzrokovati rak.

Zbog ovog zagađenja „ArcelorMittal“ godišnje plaća između 560.000 i 860.000 KM takse Fondu za zaštitu okoliša FBiH. Kompanija je dužna kontrolisati da zagađenje u njenim pogonima ne ugrožava zdravlje ljudi i okolinu, što se reguliše okolišnim dozvolama koje vlasti u FBiH izdaju ovoj kompaniji svakih pet godina. Bez ovih dozvola „ArcelorMittal“ ne bi mogao raditi.

Ipak, kontinuirana mjerenja u okolnim zeničkim naseljima godinama pokazuju opasno zagađenje zraka i zemljišta kao posljedicu industrijske proizvodnje. Međutim, za emisije koje izlaze iz kruga fabrike niko niti mari, niti je odgovarao.

„Svi mi osjetimo te posljedice. Donese vjetar, donese i voda − sve to dođe na kraju do nas”, kaže federalna ministrica Nasiha Pozder.

Iz „ArcelorMittala“ ne osporavaju emisije, ali tvrde da ih drže pod kontrolom. Mehta ističe da je kompanija uložila skoro 100 miliona eura u ekološke projekte. No, priča o ulaganjima ostaje u sjeni posljednje okolišne dozvole koju je Vlada FBiH izdala „ArcelorMittalu“ krajem 2022. godine. Inspekcijski nalazi ukazuju da kompanija nije ispoštovala rokove za realizaciju više od stotinu mjera iz okolišne dozvole što su novinarima CIN-a potvrdili i u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma.

Između ostalih, ova kompanija nije: poduzela mjere u cilju otklanjanja veće emisije u zrak od dozvoljenih vrijednosti, osigurala održavanje i funkcionalnost sistema prečišćavanja postrojenja, obezbijedila adekvatna mjerenja emisija u zrak, uspostavila sistem zbrinjavanja tehnološkog i opasnog otpada u krugu fabrike, educirala uposlenike da pravilno upravljaju otpadom, pripremila plan upravljanja zaštitom okoliša, korigovala nabavku sirovina, materija i hemijskih sredstava u skladu sa propisima zaštite okoliša te nije pribavila rješenje o zatvaranju deponije Rača niti obezbijedila novu lokaciju deponije.

„Oni, apsolutno, nisu radili ništa po toj okolišnoj dozvoli”, rekla je ministrica Pozder i dodala: „27 mjera je na neki način ‘krenulo se’. Znate kako ‘se krenulo’? Kaže, mjera da će se implementirati do kraja 2023. godine, projektna dokumentacija do polovine 2022. − oni su tek krenuli sa projektnom dokumentacijom”.

Suočen sa kršenjem mjera, direktor „ArcelorMittala“ je rekao: “Bili smo previše ambiciozni misleći da to možemo”.

Komisija sačinjena od predstavnika Federalnog ministarstva okoliša i turizma, Federalne uprave za inspekcijske poslove te Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva je početkom aprila 2024. započela reviziju okolišne dozvole „ArcelorMittala“. Kada završi analizu, Komisija će svoje mišljenje predstaviti Vladi FBiH koja će donijeti odluku o tome da li će ova kompanija zadržati dozvolu.

Federalni inspektor zaštite okoliša Muvedet Šišić, koji je u toku 2023. godine obilazio „ArcelorMittal“, u svom nalazu je naveo da kompanija nema namjeru izvršiti mjere iz okolišne dozvole i unaprijediti proizvodnju u skladu sa zaštitom okoliša.

„Tehnika inspekcijskog nadzora za ove mjere nalaže pokretanje prekršajnog postupka koji do sada nije donosio naročite rezultate”, napisao je Šišić.

Novinari CIN-a su došli do inspekcijskih podataka da je kompanija u proteklih šest godina platila više kazni koje su u prosjeku iznosile oko 55.000 KM godišnje. Uprkos višestrukom kršenju mjera iz posljednje okolišne dozvole, inspektori im nikada nisu izrekli najveću kaznu od 200.000 KM. Inspektor Šišić i Anis Ajdinović, direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove, odbili su razgovarati sa novinarima.

„Više se isplati platiti kaznu više puta, nego nešto zaista uložiti”, kaže ministrica Pozder.

Sjetva u zagađenom tlu

Novinari CIN-a su krajem marta 2024. godine u skladu sa propisanim procedurama sa 50 različitih mjesta u naseljima Tetovo i Pehare prikupili uzorke tla. Analizu tla su proveli stručnjaci Federalnog zavoda za agropedologiju.

Rezultati testiranja su pokazali da su svi uzorci tla zagađeni arsenom, olovom, cinkom, kadmijem, niklom i bakrom i to u dvostruko do trostruko većim vrijednostima u odnosu na zakonske granice u FBiH.

Ahmedin Salčinović, pomoćnik direktora u Sektoru za pedologiju i melioraciju u Federalnom zavodu za agropedologiju, pojašnjava za CIN da do zagađenja tla u ovim naseljima dolazi usljed širenja štetnih čestica tokom proizvodnje unutar „ArcelorMittala“.

„Vjetrom dolaze i padaju na tlo i tu se zadržavaju. Biljke, pogotovo salata, špinat, povrće, prilikom uzimanja hranjiva iz zemljišta uzimaju i teške metale. Godinama kada se konzumiraju, može doći do stvaranja karcinoma i raznih bolesti”, rekao je Salčinović.

On dodaje da stanovnici koji konzumiraju biljke iz zagađenog tla mogu osjetiti posljedice po zdravlje i nakon 40 do 60 godina.

„Svjesni smo, mi vidimo. Dođite kod mene u dvorište dole da vidite kako svjetluca sve živo, da vidite koja je to prljavština“, kaže Tetovljanin Ahmed Šišić.

Mještanka Mirela Vehabović dodaje da redovno svjedoči prašini u zraku koja se spušta prema obližnjim kućama.

„Ne znam šta je to, sve nešto narandžasto, zagušljivo, ne možeš hodati. Ja imam dijete sa posebnim potrebama. Kada je krenem izvesti malo da prohoda, moram se sto puta vratiti. Nekad se čuje i plin, hoćeš se ugušiti“, kaže Vehabović.

Stručnjaci Federalnog zavoda za agropedologiju su od 2011. do 2015. u kontinuitetu analizirali tlo u naseljima u okolini „ArcelorMittala“. U svakoj godini su registrovali prekomjerne koncentracije teških metala u zemljištu.

Nakon petogodišnjeg praćenja zemljišta Zavod je 2015. Gradu Zenica i Vladi FBiH dostavio izvještaje u kojima je naselja Tetovo, Pehare i Gradišće proglasio rizičnim zonama u kojima je opasno uzgajati biljke za ljudsku i životinjsku ishranu. Međutim, mještani u ovim naseljima i danas siju voće i povrće jer zabrana sijanja nikad nije implementirana.

„Mi smo dali zabranu, mi smo rekli da se ne treba sijati. Ljudi i dalje siju. Što, kako, to ne znam. To treba da se pokrene od Grada Zenice da on im zabrani pa i da uvedu neke kazne i mjere ili da im daju neko drugo područje da ljudi siju”, rekao je Salčinović.

Grad Zenica nije provodio nikakve mjere zabrane sijanja. Ahmed Šišić, predsjednik Mjesne zajednice Tetovo, kaže da iz Grada nikada nije dobio nikakve rezultate mjerenja zagađenosti tla.

Fuad Kasumović, gradonačelnik Zenice, na njihove probleme kaže: „Grad Zenica nema nikakvu nadležnost nad „Mittalom“, sve je to Federacija. Prema tome, sva odgovornost pada na federalnu vladu, federalne inspekcije.“

U isto vrijeme podaci Instituta za javno zdravlje i sigurnost hrane u Zenici o zdravstvenom stanju stanovništva pokazuju porast broja malignih oboljenja koja su odgovorna za većinu prijevremenih smrti i narušen kvalitet života u ovom gradu. Međutim, detaljniji podaci o zdravlju stanovnika u naseljima u okolini željezare ne postoje.

„U mene je žena umrla u roku devet dana. Rak glasnih žica, krvotoka, jetra. Znači, za devet dana! I nemam vam šta dalje onda pričati. (…) Černobil II“, dodao je Šišić.

Gradonačelnik Kasumović kaže da je svjestan da ljudi sve više obolijevaju, ali ne može tvrditi da su oboljeli zbog „ArcelorMittala“: „Mi nemamo nadležnost. Znači, ne mogu ništa tražiti. Imamo ta radna mjesta, svjesni da nikad iz onih dimnjaka cvijeće neće ići, da će vazda biti zagađenje“.

Ni Vlada Zeničko-dobojskog kantona nije radila ništa po pitanju sanacije zagađenja tla, kao ni federalne vlasti. Federalna uprava civilne zaštite, koja se bavi zaštitom ljudi od prirodnih i drugih nesreća, nije zabranila korištenje zemljišta niti je ikada zaprimila analize tla ili vode iz ovih naselja.

U razgovoru sa novinarima iz ovih institucija nisu dali konkretne odgovore, prebacujući odgovornost sa jednih na druge.

Kancerogeni benzen u zraku

Na području Zenice postoji pet stanica preko kojih stručnjaci Instituta „Kemal Kapetanović” prate zagađenje zraka materijama sumpordioksida (SO2), azotnih oksida (NOx), karbonmonoksida (CO), ozona (O3) te čestica prašine PM10.

„Mi smo u Zenici u prekoračenjima za sumpordioksid i za prašinu bili od 120 do 180 dana (godišnje, op.a). Dozvoljeno je da budete tri dana u prekoračenjima, a mi budemo skoro šest mjeseci”, rekao je inžinjer mašinstva Halim Prcanović, šef Centra za okoliš pri Institutu „Kemal Kapetanović”.

On dodaje da se stanje poboljšalo između 2020. i 2021. godine gašenjem stare toplane, ali da i dalje bilježe koncentracije SO2 deset puta iznad granične vrijednosti. Ovom zagađenju osim industrije doprinose i kućna ložišta te ispušni gasovi automobila.

Međutim, ono što Zenicu razlikuje od drugih zagađenih gradova je visoko zagađenje prašinom koja je opterećena teškim metalima i kancerogenim česticama benzena i benzoapirena kao posljedica rada željezare. U Zenici nisu uspostavljena stalna mjerenja prisustva benzena i benzoapirena u zraku jer nema uređaja za mjerenje ovih čestica.

Mjerenja koja je Institut radio 2022. godine u krugu fabrike u saradnji sa laboratorijom iz Beograda pokazala su prisustvo benzena i benzoapirena višestruko iznad granica koje je utvrdila Svjetska zdravstvena organizacija. Satne koncentracije benzena tada su u prosjeku bile 18 puta veće od ciljne vrijednosti za zaštitu zdravlja ljudi, a maksimalna i 255 puta veća.

U standardima Svjetske zdravstvene organizacije se pojašnjava da benzen ulazi u tijelo udisanjem iako je moguće i apsorpcija kožom. Brzo se raspoređuje po tijelu i nakuplja u tkivima bogatim masnoćama, posebno u masnom tkivu i koštanoj srži. Oštećenje koštane srži jedan je od prvih znakova hronične toksičnosti benzenom.

„Benzol ima genotoksičnost. Dakle, ulazi u interakciju sa humanom DNK, sa našim genetskim materijalom. Ima kancerogenost, pogotovo kod pluća. Izaziva adenome pluća, ali izaziva i karcinome. Prolazi placentarnu barijeru i ulazi u ljudski plod bez problema”, kaže Harun Drljević, onkološki hirurg iz Zenice.

Opasni otpad i mulj

Tokom CIN-ovog istraživanja „ArcelorMittal“ je najavio da ima namjeru zatvoriti koksaru kao rezultat rasta troškova i smanjene potražnje. Iz kompanije kažu da je gašenje koksne baterije planirana aktivnost, ali nadležnima to nisu prezentovali kada su im izdali okolišnu dozvolu krajem 2022. godine.

„Ja se osjećam prevareno ovdje. Manje od godine i po nakon dobijanja okolinske dozvole oni zatvaraju koksaru. Znači da su u tom trenutku znali da neće moći riješiti taj pogon i to su nam trebali reći”, rekao je novinarima Halim Prcanović iz Instituta „Kemal Kapetanović“ koji je izradio okolišnu dozvolu za „ArcelorMittal“.

Prcanović ističe da su iz „ArcelorMittala“ uvjeravali nadležne “da je sve kako treba i da će uložiti sredstva i dovesti pogone i postrojenja u zakonom propisane granice”.

Nikhil Mehta, direktor „ArcelorMittala“, ne smatra da je ikoga prevario: „Za koga radimo? Radimo za sebe”. On dodaje da su stručnjaci iz Instituta trebali provjeriti stanje postrojenja, ali Prcanović tvrdi da se to stanje ne može provjeriti izuzev da kompanija s njima podijeli podatke o tome.

Međutim, najava zatvaranja koksare ne rješava sve probleme zagađenja. Kompanija će i dalje proizvoditi čelik. Time će se nastaviti emisije prašine iz čeličane. Dodatni problem je odlaganje ogromnih količina tehnološkog i opasnog otpada.

Inspekcijski nalazi iz 2023. godine otkrivaju da su bazeni za privremeno odlaganje otpada u krugu fabrike prepunjeni, a oko njih je lagerovana značajna količina različitih muljeva. Kompanija, također, nikada nije uredila centralno skladište za privremeno odlaganje opasnog otpada.

„Odlažu na asfaltirane površine unutar svog kruga. Kako je moguće? Nemoguće, ali moguće”, kaže ministrica Pozder.

„ArcelorMittal“ je godinama odlagao industrijski otpad na deponiju Rača. Kompaniji je zabranjeno da to dalje radi pa je od federalnih i lokalnih vlasti tražila novu lokaciju za odlaganje otpada, ali ona još nije pronađena.

Samir Lemeš, dekan Politehničkog fakulteta u Zenici i predsjednik Upravnog odbora Udruženja „Eko Forum“ Zenica, pojašnjava da nepropisno skladištenje otpada dovodi do preljevanja mulja u rijeku Bosnu.

„Onih par incidenata kojih je bilo prošle godine, ustvari upravo se desilo zato što taj mulj je nekontrolisano otišao u rijeku Bosnu jer ne skladišti se, ne čuva se na odgovarajući način”, rekao je Lemeš.

„ArcelorMittal“ se ugovorom iz 2004. godine obavezao uraditi postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, to jeste odvojiti svoje otpadne vode od otpadnih voda grada Zenice. Ni to se nikada nije desilo.

„Uvijek je bio izgovor – mi čekamo da Grad završi svoj kolektor i svoje postrojenje pa ćemo mi tek onda početi razmišljati da to radimo”, dodao je Lemeš.

Iz kompanije tvrde da ovaj mulj nije štetan za okoliš. Također, tvrde i da prašina koja se nakuplja u okolnim naseljima ne utječe na ljude i okolinu.

Firma TQM d.o.o. koja mjeri emisije u krugu fabrike „ArcelorMittal“ ove podake čuva kao poslovnu tajnu. Iz „ArcelorMittala“ tvrde da su potpuno usklađeni sa granicama emisija SO₂ i NOx, ali da i dalje postoje minimalne emisije prašine iz čeličane.

“Ne mogu da idem da testiram građane za to, koliko su pogođeni, mogu samo provjeriti svoje nivoe emisije unutar pogona”, kaže Mehta.