Miriam se još uvijek sjeća dana kad ju je obrezala jedna žena u njenom selu u Maliju. Bilo joj je samo sedam godina.
Iako je to bilo prije dvadeset godina, ona još uvijek osjeća bol. Danas strahuje da bi njena petomjesečna kćerka mogla biti sljedeća žrtva. Strah ju je naveo da napusti Španjolsku, gdje je živjela kao imigrant, i nađe utočište u ovom centru za žene u pariškom predgrađu Saint-Denis.
''Često imamo ovakve slučajeve žena koje su tek kratko vrijeme u Francuskoj, a bile su osakaćene i žele zaštititi svoje djevojčice kako one ne bi doživjele istu sudbinu,'' kaže Mathilde Delespine, koordinatorica primalja u centru za žene La Maison des Femmes.
Ovaj centar je dio državne bolnice koja opslužuje jedno od najsiromašnijih i etnički najraznolikijih područja u Francuskoj. Oko 14 posto poroda su porodi žena kojima su odrezane genitalije. Mnoge su iz sub-saharske Afrike, iako se osakaćenje prakticira i u dijelovima Srednjeg istoka i Azije.
Otvoren u julu, ovaj centar za žene je svojevrsno središte koje surađuje s lokalnim nevladinim organizacijama i pruža usluge niz specijalista među kojima su i psiholozi.
Neke pacijentice dolaze zbog uobičajenih ginekoloških problema. Druge su pak žrtve nasilja u obitelji. No, poveliki broj njih bile su osakaćene, ali toga nisu nužno svjesne sve dok ne obave zdravstveni preged.
''Općenito, to su žene rođene u Francuskoj koje bi otišle u zemlju svog porijekla na odmor i ne bi se sjećale tog događaja zbog preživljene traume,'' pojašnjava primalja Elodie Edmont.
Francuska ne tolerira genitalno sakaćenje i počiniteljima dodjeljuje zatvorsku kaznu, čak i u slučajevima kad je sakaćenje počinjeno u inozemstvu.
''To je dobar zakon, ali ne dovoljno, jer se mora postići promjena u ponašanju unutar zajednice da bi se prestalo s takvom praksom,'' tvrdi Marguerite Bannwarth iz francuske nevladine organizacije Equipop.
Miriam, koja iz zaštite ne koristi svoje pravo ime, kaže da se njen muž želi vratiti u Mali. Ako dođe do toga, kaže ona, njenu kćer će osakatiti.
''Nemamo izbora. To je ustaljena praksa. Imam sedam sestara, i sve smo bile obrezane,'' kaže Miriam.
Primalja Delespine pregledava Miriaminu kćerku. Potom piše potvrdu da djevojčica nije bila obrezana, kako bi je zaštitila od napuštanja Francuske i odlaska u zemlju gdje se prakticira genitalno sakaćenje. To bi moglo biti rješenje za ovu bebu, ali ne i za puno veći i rašireniji problem genitalnog sakaćenja žena.
