Nacionalni centar za očinstvo vodi jedan program koji je prisutan u preko 5000 škola u Sjedinjenim državama, a cilj programa je da ponudi pozitivan uzor muškarca učenicima i da im pomogne u postizanju boljih uspjeha u školi. Naziv programa je Watch D.O.G.S., u prijevodu "Psi čuvari", time što na engleskom D.O.G.S. je skraćenica za Dads of Great Students - Očevi istaknutih učenika. U njemu su očevi, djedovi, ujaci i drugi odrasli muškarci, volonteri, koji tokom najmanje jedne školske godine učestvuju sa djecom u raznim školskim aktivnostima. Prilog je pripremila novinarka Glasa Amerike Tabinda Naeem.
Adam Mehmud podiže svoju djecu sam već više godina. Njegov otac je umro dok je on bio malo dijete, zato i cijeni svaki trenutak koji može provesti sa sinovima od kojih jedan pati od autizma. Mehmud kaže da ga je sinovo stanje pretvorilo u boljeg roditelja.
"Teško je živjeti sa bolešću u obitelji, ali morali smo naučiti i to. Važno mi je da se on osjeća voljenim i sigurnim", priča Adam Mehmud.
Mehmud daje sve od sebe da mu sinovi budu sretni. U školi svog sina Christiana volontira u programu "Watch D.O.G S."
"Već tri godine učestvujem u ovom programu. Najmlađi sin me je zamolio da se uključim, i želim biti sa njim bar za njegov rođendan", nastavlja svoju priču Mehmud.
Ova škola u okrugu Loudoun u Virginiji je samo jedna od preko 5000 škola u 47 saveznih država u kojima postoji Watch D.O.G.S program.
"D.O.G.S. na engleskom znači Očevi istaknutih učenika. Dvije su stvari važne za očeve-volontere: pozitivan odnos i udobne cipele", objašnjava Marsha Emch, kordinator programa.
Zato što im dani u školi nimalo nisu laki.
"Volonteri nam stižu na početku radnog dana. Oni pomažu djecu da uđu u školsku zgradu. Očevi su velika pomoć i u kafeteriji pogotovu u održavanju reda i mira. Oni pomažu djeci u čitanju i matematici, rade sa manjim grupama učenika, nadgledaju rad tematskih centara, jedu ručak zajedno sa učenicima, i pružaju svaku vrstu pomoći i nastavnicima", kaže upravnik osnovne škole Sanders, Michael Jacques.
Program je proizišao iz jedne tragedije u mjestu Jonesboro, Arkansas 1998 godine prilikom koje je u pucnjavi nastradalo četvoro ljudi a pucali su dječaci od 11 i 13 godina. Ideja je potekla od dvojice očeva iz te sredine.
U današnjem društvu koja je preplavljeno tehnologijom, očevi moraju imati više interakcije sa svojom djecom i na taj način biti uzor za njih, kaže Adam Mehmud, i nastavlja: "Vidim da su i moji sinovi mnogo promišljeniji, i nadam se da je to rezultat toga što vide mene kako radim i za druge."
Mehmudov jedanaestogodišnji sin, Christian zaista cijeni to što mu je otac aktivan u školi.
"Mislim da on i voli da bude tu sa nama. Voli interakciju sa djecom i da im pomaže, jer to voli da radi i samnom", kaže dječak.
Christian je ponosan na svog oca i kad poraste, želi da bude isti kao i on.
